Portal hrvatskih poslovica

Bješe mi ga davati, dokle mogah žvakati.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog mu duši pokoj da!
Bog ti zdravlje daj.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Daj naj (iz ruke u ruku; daj novce, pa onda nosi).
Daj, pa naj.
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Dao Bog, ali nije imao kome.
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Konja za žveglju dati.
Lijepo radi, drugom ne zavidi, dobro će ti i Bog sami dati.
Metnuti kome buhu u uho.
Moj mertik neće ubiti (a dva mi ne dadu, makar na svakom čokotu rodio).
Niti prede, niti tkaje, tko ti puno za sto daje.
Oh, daj Bog.
Prvo rok dala, pak se ne udala.
Za moju kćer udat', vinograd rekoh dat'. A kad je udah, udarih od svega u bah.
Zlu daj, a dobra poznaj.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Adže Ramo, dobar ti si! - Hvala Bogu, jer ne mogu.
Ako živa budem, neću čekati ljeta bez đeteta.
Blago dijete i dvije majke posisa.
Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Budali, ženi i djeci, kadija je za plotom.
Ciganče ne plaši se varnice.
Ciganska đeca od varnica se ne plaše.
Česta djeca suhi grad.
Dijete pozno rana sirota.
Ditetu na volju, sebi tugu i nevolju.
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Djevojka je cvijeće, dokle rodi dijete; kada rodi dijete, uvehne joj cvijeće.
Dok dijete ne zaplače, mati ga se ne sjeća.
Dok se dijete ne rodi, pupak mu se ne siječe.
Đe dvoje diše, treće se piše.
Đe je đevojka, biće i đetića.
Đe je mnogo babica, kilava su đеса.
Đe se dvoje valjaju, trećemu se nadaju.
Gad ovoga svijeta!
Gde je vnogo bab, dete je kilavo.
Gdje je vele baba, vazda kilavo dijete bude.
Gdje majka udara, meso raste, a gdje tuba tuče, i kosti se suše.
Griješno dijete.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I djecu hranit i hranu ne trošit, bit ne može.
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Junačka djeca najviše plaču.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Ko s đесоm spi, politan osviće.
Ko se žene boji, neka đeču doji.
Komu sin, a komu pastorka.
Kratke glavnje gotovi ugarci, pozna đесe gotove sirote.
Mala đеса, mala briga, velika đеса, velika briga.
Malo djece, malo brige.
Milutinu po polutinu.
Mučećega djeteta ni svoja majka ne razumije.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Novac kvari ljude.
Od đесе ljudi bivaju.
Od zla oca još gora su djeca.
Pijanca i dijete Bog čuva.
Pozna đеса gotove sirote.
Prokšeno dijete kao pašče.
S sinom gdi hoćeš, a s kćerkom gdi možeš.
Slatko je meso od ptice, ma ne onomu ki ima dice.
Svaka krva svoje tele liže.
Svaka kvočka svoju pilad voda.
Svaki dobri otac ubojica je svoje djece.
Tko s djecom lijega, sasran ustaje.
Tko te nauči krpiti? Vele djeca, a malo kruha.
Tuđa majka ima svoga sinka.
Tvrdo ga je mati povijala.
U detinjoj ruci i mala se stvar golema čini.
Umiljati otac i umiljata majka slabu dicu goje.
Zlo dijete bolje je nemoćno nego zdravo.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Ženi, djeci i psu tuđu dobro čini, a zaludu.
Ženu i dijete junak ne bije, već Ciganin.
Ženu, djecu i psa treba biti i hraniti.

Ako je nevolja zlo trpjet’, nije zaboravit’.
Baš si se usrećio.
Ditetu na volju, sebi tugu i nevolju.
Doći na tanke vode.
Došlo do gusta (do nevolje).
I prije su junaci u nevolje upadali.
I prije su junaci u nevolje upali.
Kao zloguk.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Krsno ime nije ti iznenada došlo, niti je za nevolju svadbu činiti.
Neka svog i u gori hajduka, jer se može u nevolji naći.
Nevolja nema srama.
Nevolja nikad ne dolazi sama.
Prosjak nije mio ni onome ko ga je rodio.
Skuhati komu kašu.
Tko tuži, a nevolja za njom pluži.
Za nevolju babu vode, kad đevojke ne nahode.
Za nevolju i krmka ujakom zovnuti.
Zlo dobro došlo, ako si samo došlo.
Žena, vatra, more, ne zna se koje je gore.

A u Slavoniji govore ovaj proverbium: Što je dikla navikla.
Ako ih vele okoti, ali ih malo othrani.
Batina je iz raja izašla.
Ditetu na volju, sebi tugu i nevolju.
Gdje majka udara, meso raste, a gdje tuba tuče, i kosti se suše.
Grnuo bi vatru rukama.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Ko s đесоm spi, politan osviće.
Od đесе ljudi bivaju.
Prokšeno dijete kao pašče.
Prut je iz raja izrast'o.
Prut je iz raja izrast’o.
Rodi mati sina, al' mu ne rodi sreću.
Svaka majka ne rađa junaka, svaki podrum ne hrani papira.
Svaki dobri otac ubojica je svoje djece.
Tko ne tuče kćerku, tući će sebe po koljenu.
Tko s djecom lijega, sasran ustaje.
Tvrdo ga je mati povijala.
Umiljati otac i umiljata majka slabu dicu goje.

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.
Ako dužnik umre, dug na nogah ostaje.
Ako i uzmobudeš što hoćeš, nemo’ činit’ što hoćeš.
Ako ja zlo učinih, ja i suze prolih.
Ako ja zlo učinih, ja i suze prolih.
Ako je kasno, barem je časno.
Ako ne načiniš, ne išteti.
Ako ne umijem napiti, a ja umijem popiti.
Ako si i kuma, pokrij se.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bog mi je svedok.
Bog mi je svjedok.
Bolje je jedno tvorom nego sto govorom.
Budi muž kulik puž.
Dockan je onda štedjeti kad nestane.
Goveče pod sedlo, a čoban na sedlo ne ide.
Govori, ali pametno.
Ja zapovijedih baku, a bak crkvenjaku.
Kaj je rečeno, rečeno je.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Ko se žene boji, neka đeču doji.
Koga majka budi, jalovi mu trudi.
Komu moreš, dobro čini.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Mudros uzdrži svijet u dobru, a ludos u zlu.
Na ljutu ranu ljutu travu.
Na svojoj baštini.
Njezinu stranu mora držat.
Obračam herbet.
Oženi se, staće ti volak na nogu (pašče ti briga na glavu).
Plati, pa se povrati.
Reč je reč.
Riba smrdi od glave.
Svaka krpa svoju bužu krpi.
Svatko je kovač svoje sreće.
Svatko nosi svoj križ.
Sve se vraća sve se plaća.
Tko konja jaše, srce mu trpi.
Žena drži tri kuta kuće.

Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Ne možeš imati i ovce i novce.
Pametniji popušta.

Ak’ gospoda čine krivo, kmet platit mora živo.
Ako je netko lud, ne budi mu drug.
Ako mu uši ne čuju, ali mu pete čuju.
Ako ne načiniš, ne išteti.
Ako neće moljen, a on će gonjen.
Babi se snilo, što joj je milo.
Da nije jataka, ne bi bilo ni tata (lopova).
Dala baba paru da se uhvati u kolo, a poslije dvije da je puste.
Doće mace na salatu.
Dok je raje i muka, bit će i hajduka.
Došlo je maski salo u zube.
Đe si pjevao ljetos, pjevaj i zimus.
Ej tužan! Gdje ne u'vati za osovinu i za blagoslovinu, nego za ono što se smiče i namiče!
Iskra mala požar veće krat izvede.
Kako tko žive, tako i umre.
Kakov rod, takov plod.
Kazan si prstom.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Klapilo se, ne klapilo, ješću te platio sam te.
Kud puklo, da puklo.
Luduju banovi, plaćaju pukovi.
Ne budi ljuta, nećeš biti žuta.
Ne imala baba bijesa, ter kupila prase.
Neće jadna, već što je navadna.
Pijanica živa propalica.
Plamen je blizu dima.
Poplav prođe, a pijesak ostane.
Sluti, sluto, naslutićeš.
Sve se vraća sve se plaća.
Šta nema u carevini.
Štođe, štođe!
Tko ne ima žene, svaki je dan bije; ma tko je ima, dobro je čuva.
Tko nejma žene, svaki dan je bije.
Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
U zatvorena usta muhe ne ulaze.
U zločesta muža ružna žena.
Ubio ti Bog tu moju hitnju.
Udari li me, udari! Vratih li ti, vratih!
Uzeh vraga pored blaga: blago propade, a vrag ostade.
Ženi ga da ne pjeva.
Žvači riječi, da se ne ujedeš za jezik.

Ako bio ranustaša, odohaša, domdonoša, bio majci živ; ako bio kasnustaša, neodhodaša, domdonoša, neprinoša, ne bio ti živ.
Ako živa budem, neću čekati ljeta bez đeteta.
I bila majka i mila majka.
I bila majka i mila majka.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Ko s đесоm spi, politan osviće.
Mala đеса, mala briga, velika đеса, velika briga.
Rodi mati sina, al' mu ne rodi sreću.
S sinom gdi hoćeš, a s kćerkom gdi možeš.
Svaka krva svoje tele liže.
Svaka majka ne rađa junaka, svaki podrum ne hrani papira.
Svaki dobri otac ubojica je svoje djece.
Tko ne tuče kćerku, tući će sebe po koljenu.

Da Bog da! Ali kako ja znam...
Ditetu na volju, sebi tugu i nevolju.
Dužan - tužan.
Ej tužan! Gdje ne u'vati za osovinu i za blagoslovinu, nego za ono što se smiče i namiče!
Eno jada iznenada.
Iz kamena bi suza udarila.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Muž ženu korotuje od doma do groba, pa od groba do doma.
Ne da tuzi na srce.
Plače kao blagajski orao.
Toliko blizu, koliko u ženi suze.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.

Biti zle volje.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog je jak!
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Ditetu na volju, sebi tugu i nevolju.
Dobra volja nasred polja, dobra žena, dobra sreća, loša žena, loša sreća.
Drži ga u škripcu.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Mlad ne hoće, a star ne može.
Sve se može kad se hoće.
Svoja ženica, svoja voljica.