Portal hrvatskih poslovica

Bješe mi ga davati, dokle mogah žvakati.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog mu duši pokoj da!
Bog ti zdravlje daj.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Daj naj (iz ruke u ruku; daj novce, pa onda nosi).
Daj, pa naj.
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Dao Bog, ali nije imao kome.
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Konja za žveglju dati.
Lijepo radi, drugom ne zavidi, dobro će ti i Bog sami dati.
Metnuti kome buhu u uho.
Moj mertik neće ubiti (a dva mi ne dadu, makar na svakom čokotu rodio).
Niti prede, niti tkaje, tko ti puno za sto daje.
Oh, daj Bog.
Prvo rok dala, pak se ne udala.
Za moju kćer udat', vinograd rekoh dat'. A kad je udah, udarih od svega u bah.
Zlu daj, a dobra poznaj.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Slatko je meso od ptice, ma ne onomu ki ima dice.

Ako sreću ne srete, ne stiže ju nikad.
Babine sreće (kome posao ide u nazadak).
Blago onom koji ima dobru ženu.
Blago onom koji ima prijatelja, ali teško onom koji ih treba.
Blažen ki slaga, proklet ki razlaga, a blažen ki ne slaga, nit razlaga (ženidbu).
Blažen koga Bog dariva.
Bogat je, tko je zadovoljan.
Bolše sreče neg pameti.
Čupave je sreće.
Da ako i meni kad svane!
Da’ mi sreću, i metni me u vreću.
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Daj mi sreću, a stavi me u vreću.
Daj mi sreću, a stavi me u vreću.
Dobra volja nasred polja, dobra žena, dobra sreća, loša žena, loša sreća.
Dobra zvijezda.
Dobro hode!
Gde je sreča, neje pameti.
Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.
Koja se ženska odveć gizda, sreća je najzad izda.
Lijepoj đevojci sreća manjka.
Mornarska žena tada sada vesela.
Pala mu je sjekira u med.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prvi se štenci u baru bacaju.
Rodi mati sina, al' mu ne rodi sreću.
Srećnom žene umiru, a nesrećnome kobile crkavaju.
Svatko je kovač svoje sreće.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najbolje.
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
U žene ima devet duša.
Žitni kupac i djevojački otac ne mogu sretni biti.

Ako čini što zna, ono ne zna što čini.
Ako hoć’ da t’ ide svako dilo u har, ne čin’ da suside znadu ti svaku stvar.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Đak je žedan.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Na muci se poznaju junaci.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Očima znanje, ušima vjera.
Tko radi, ne boji se gladi.
Tko umije, temu dvije.
Znadu psi za mir!
Znati sve do dlake.