Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Konja za žveglju dati.
Broj poslovice u izvoru: 2171
Klasifikacija M. Kuusi:
C4f - zbog sitnice gubi se ili pogrešno procjenjuje velika stvar
Ključne riječi (sinonimi)
Bješe mi ga davati, dokle mogah žvakati.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog mu duši pokoj da!
Bog ti zdravlje daj.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj naj (iz ruke u ruku; daj novce, pa onda nosi).
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Konja za žveglju dati.
Metnuti kome buhu u uho.
Moj mertik neće ubiti (a dva mi ne dadu, makar na svakom čokotu rodio).
Prvo rok dala, pak se ne udala.
Za moju kćer udat', vinograd rekoh dat'. A kad je udah, udarih od svega u bah.
Zlu daj, a dobra poznaj.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog mu duši pokoj da!
Bog ti zdravlje daj.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj naj (iz ruke u ruku; daj novce, pa onda nosi).
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Konja za žveglju dati.
Metnuti kome buhu u uho.
Moj mertik neće ubiti (a dva mi ne dadu, makar na svakom čokotu rodio).
Prvo rok dala, pak se ne udala.
Za moju kćer udat', vinograd rekoh dat'. A kad je udah, udarih od svega u bah.
Zlu daj, a dobra poznaj.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
Berzomu konju neje treba ostruge.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Da grdne crkve! A bijesnih svetaca! Grdna mjesta za jagnjivo! Ustavite konje da se pusta Boga namolimo!
I muha konja pekne.
Konja mrtva potkovat’.
Konja za žveglju dati.
Konjske kovati po ledu potkovi.
Nad sunce svitlosti, nad majku milosti, nad oca prijatelja, nad brata druga, nad konja putnika, nad psa čuvara, nad ženu bremena.
Pazi konja kao prijatelja, a jaši ga kao dušmanina.
Svaki Ciganin svog konja hvali.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Da grdne crkve! A bijesnih svetaca! Grdna mjesta za jagnjivo! Ustavite konje da se pusta Boga namolimo!
I muha konja pekne.
Konja mrtva potkovat’.
Konja za žveglju dati.
Konjske kovati po ledu potkovi.
Nad sunce svitlosti, nad majku milosti, nad oca prijatelja, nad brata druga, nad konja putnika, nad psa čuvara, nad ženu bremena.
Pazi konja kao prijatelja, a jaši ga kao dušmanina.
Svaki Ciganin svog konja hvali.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
