Portal hrvatskih poslovica

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.
Lakše je sačuvati zeca u goru nego ženu u domu.
Neka svog i u gori hajduka, jer se može u nevolji naći.
Neko poljem - neko morem, neko vodom - neko gorom, neko u grob - neko u dom.
Nosit’ drva u goru.
Plače gora za majstora.
Za hajdukom u goru ne idi.

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.
Ako dužnik umre, dug na nogah ostaje.
Ako i uzmobudeš što hoćeš, nemo’ činit’ što hoćeš.
Ako ja zlo učinih, ja i suze prolih.
Ako ja zlo učinih, ja i suze prolih.
Ako je kasno, barem je časno.
Ako ne načiniš, ne išteti.
Ako ne umijem napiti, a ja umijem popiti.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bog mi je svedok.
Bog mi je svjedok.
Dockan je onda štedjeti kad nestane.
Ja zapovijedih baku, a bak crkvenjaku.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Ko se žene boji, neka đeču doji.
Koga majka budi, jalovi mu trudi.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Na ljutu ranu ljutu travu.
Njezinu stranu mora držat.
Obračam herbet.
Oženi se, staće ti volak na nogu (pašče ti briga na glavu).
Reč je reč.
Riba smrdi od glave.
Svaka krpa svoju bužu krpi.
Svatko je kovač svoje sreće.
Svatko nosi svoj križ.
Sve se vraća sve se plaća.
Tko konja jaše, srce mu trpi.
Žena drži tri kuta kuće.

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.
Ako se ne puha, oganj se ne čini.
Isto su oganj, žena i more, a istom riječi ih vezat' niko ne more.
More, oganj i žena, tri najgora zla.
Žena muža korotuje toliko koliko vri zemljana pinjata, kad se s ognja digne.
Žena, vatra, more, ne zna se koje je gore.

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.
Dok bi dlan o dlan udario.
Gdje majka udara, meso raste, a gdje tuba tuče, i kosti se suše.
Iz kamena bi suza udarila.
Kad lav umre, i zec na njega udre.
Udari li me, udari! Vratih li ti, vratih!

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.