Portal hrvatskih poslovica

Bješe mi ga davati, dokle mogah žvakati.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog mu duši pokoj da!
Bog nam radost i veselje daje prez mere.
Bog ti zdravlje daj.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Daj naj (iz ruke u ruku; daj novce, pa onda nosi).
Daj, pa naj.
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Dao Bog, ali nije imao kome.
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Dobra ovca mnogo ne bleji, ali mnogo vune daje.
Dobro stablo plod daje.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Konja za žveglju dati.
Lijepo radi, drugom ne zavidi, dobro će ti i Bog sami dati.
Metnuti kome buhu u uho.
Moj mertik neće ubiti (a dva mi ne dadu, makar na svakom čokotu rodio).
Nevolja priliku daje kreposti.
Niti prede, niti tkaje, tko ti puno za sto daje.
Oh, daj Bog.
Pokučia (pa) dokuči.
Prvo rok dala, pak se ne udala.
Roka smrt ne dava.
Za moju kćer udat', vinograd rekoh dat'. A kad je udah, udarih od svega u bah.
Zlu daj, a dobra poznaj.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

A zašto šiče na sveca?
Časti ga (ju), časti!
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Dobra duša.
Nevolja priliku daje kreposti.
Posluh je otac krepostima, a neposluh svijem zloćama.

Ako je nevolja zlo trpjet’, nije zaboravit’.
Baš si se usrećio.
Biće mišlja rupa za dukat (kad đode nevolja).
Ditetu na volju, sebi tugu i nevolju.
Doći na tanke vode.
Došlo do gusta (do nevolje).
I prije su junaci u nevolje upadali.
I prije su junaci u nevolje upali.
Kao zloguk.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Krsno ime nije ti iznenada došlo, niti je za nevolju svadbu činiti.
Lijevo mi oko igra.
Neka svog i u gori hajduka, jer se može u nevolji naći.
Nevolja nema srama.
Nevolja nikad ne dolazi sama.
Nevolja priliku daje kreposti.
Potreba prijatelja kaže.
Prijatelj se hita u volji, a kuša u nevolji.
Prijatelj se u nevolji poznaje kao zlato u vatri.
Prosjak nije mio ni onome ko ga je rodio.
Skuhati komu kašu.
Tko tuži, a nevolja za njom pluži.
Za nevolju babu vode, kad đevojke ne nahode.
Za nevolju i krmka ujakom zovnuti.
Zlo dobro došlo, ako si samo došlo.
Žena, vatra, more, ne zna se koje je gore.

Ako je i Bogu, mnogo je.
Ako sreću ne srete, ne stiže ju nikad.
Bit’ na dobru skoku.
Blago dijete i dvije majke posisa.
Bog zatvori jedna vrata, a otvori stotinu.
Bolše sreče neg pameti.
Dao Bog, ali nije imao kome.
Eno mu slika i prilika.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Kad lav umre, i zec na njega udre.
Našla je slika priliku.
Ne pjeva slavulj u svakom grmu.
Nevolja priliku daje kreposti.
Pogača što veće čeka, to boljega gosta dočeka.
Pošteno plati, pak se i opet povrati.
Prilika čini tata.
Prilika čini tata.
Pritisni sreću kad dođe za ne tjerat' je kad prođe.
Pusti Ciganina pred vrata, a on će u kuću.
Tko može, i konj mu može.
Upao medvjed u med.

Bogat je tko je dobar.
Čist kao zlato.
Čistu obrazu malo vode treba.
Dobro se samo hvali.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Nevolja priliku daje kreposti.
Postiti je dobro, a oprostiti još bolje.
Poštenje najjače korenje.
Poštenje življenje.
Stara koka, dobra juha.