Portal hrvatskih poslovica

3 rêči puêju človêka z domu: prvo dim, drugo hiša hudo pokr’vena, 3-to žena zla.
A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako car da, ali Buća ne da.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Novac kvari ljude.
Od đесе ljudi bivaju.
Odijelo ne čini čovjeka.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Sto ljudi, sto ćudi.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Kraljevi imaju vele oči i uši.

Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Ljudi kad buče, žene nek muče.
Ni zazora od ljudi.

A u visocijeh gora vrhe najprije ognjeni trijes udari.
Ako dužnik umre, dug na nogah ostaje.
Ako i uzmobudeš što hoćeš, nemo’ činit’ što hoćeš.
Ako ja zlo učinih, ja i suze prolih.
Ako ja zlo učinih, ja i suze prolih.
Ako je kasno, barem je časno.
Ako ne načiniš, ne išteti.
Ako ne umijem napiti, a ja umijem popiti.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bog mi je svedok.
Bog mi je svjedok.
Dockan je onda štedjeti kad nestane.
Ja zapovijedih baku, a bak crkvenjaku.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Ko se žene boji, neka đeču doji.
Koga majka budi, jalovi mu trudi.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Na ljutu ranu ljutu travu.
Njezinu stranu mora držat.
Obračam herbet.
Oženi se, staće ti volak na nogu (pašče ti briga na glavu).
Reč je reč.
Riba smrdi od glave.
Svaka krpa svoju bužu krpi.
Svatko je kovač svoje sreće.
Svatko nosi svoj križ.
Sve se vraća sve se plaća.
Tko konja jaše, srce mu trpi.
Žena drži tri kuta kuće.

Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Tko umije, njemu dvije.
Tko umije, temu dvije.

Čije ovce, toga i planina.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Dok mačke nema, miševi kolo vode.
Ki je jači, ta kobači.
Kijem žena vlada, usrana mu brada.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.