Portal hrvatskih poslovica

Bješe mi ga davati, dokle mogah žvakati.
Bog dao, Bog i uzeo.
Bog mu duši pokoj da!
Bog ti zdravlje daj.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Daj naj (iz ruke u ruku; daj novce, pa onda nosi).
Daj, pa naj.
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Dao Bog, ali nije imao kome.
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Dobra ovca mnogo ne bleji, ali mnogo vune daje.
Dobro stablo plod daje.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Konja za žveglju dati.
Lijepo radi, drugom ne zavidi, dobro će ti i Bog sami dati.
Metnuti kome buhu u uho.
Moj mertik neće ubiti (a dva mi ne dadu, makar na svakom čokotu rodio).
Niti prede, niti tkaje, tko ti puno za sto daje.
Oh, daj Bog.
Prvo rok dala, pak se ne udala.
Roka smrt ne dava.
Za moju kćer udat', vinograd rekoh dat'. A kad je udah, udarih od svega u bah.
Zlu daj, a dobra poznaj.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Ako hoć’ slatko, podnosi i grko.
Ako je i pop, more pogriješiti.
Babu vode kad djevojku ne nahode.
Bolje išta, nego ništa.
Dobrog je vina i kiselica dobra.
Gdje znaš da je mrtav, ne pita’ što je plač.
Hajde de!
Kako Bog hoće.
Konja s magarcem ne valja porediti.
Kud puklo, da puklo.
Kuliko ljudih, tuliko čudih.
Roka smrt ne dava.

Prvo rok dala, pak se ne udala.
Pšenica težaka ne čeka.
Putniku roka ne ima.
Putniku roka ne ima.
Roka smrt ne dava.

Bacio potkove.
Bog mu duši pokoj da!
Bog ne trubi, zašto čovjeka gubi.
Bolje je časno umrijeti negoli zlo živjeti.
Bolje je poštena smrt, nego li zlo živjeti.
Bolje je stoput na dvoru umrijeti neg jedamput na domu.
Bolje je umrijeti, nego umirati.
Čoek se do smrti uči.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Da mu Bog prosti grisi.
Dan po dan, dok i smrt za vrat.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? - Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. - A učini ti se kolik vijek? - Učini pope, Boža ti vjera, kao da pasah s gumna u pojatu.
Do sto godina ni kostiju ni mesa.
Dobro živi i zlo živi, mre se.
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grob neopojan.
Ja ja, ja on (življeti ili umrijeti).
Kako tko žive, tako i umre.
Ljepše je u svijetu i deset puta umrijeti, nego kod kuće jednoć.
Miriše na koljivo.
Mlad može, a star mora umrijeti.
Mrtva usta kazati ne mogu.
Mrtvi živijem oči otvaraju.
Muž ženu korotuje od doma do groba, pa od groba do doma.
Muža od žene, a ženu od muža ne može ništa razdvojiti, već ako kuka i motika (smrt).
Roka smrt ne dava.
Smrt nigdar ne stane.
Smrt veselje veselja izbavlja.
Srećnom žene umiru, a nesrećnome kobile crkavaju.
Škakljiv sam oko vrata.
Zemlja zemlju pleše.
Željan umira a umrijet ne more.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žena je (tvrđa od smrti) kao mačka (jer se govori da je mačku vrlo teško ubiti).

Ako sreću ne srete, ne stiže ju nikad.
Ako vrag nije razbio kolijevku, razbiće grob.
Bit će jednom i u paklu vašar.
Bog ne trubi, zašto čovjeka gubi.
Čovjek namirava, a Bog odmirava.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Dobra zvijezda.
Dobro živi i zlo živi, mre se.
Dođe voda pa odnese zlo i dobro.
Hajde de!
I prije su junaci u nevolje upali.
Imati zao Božić, i gore godište.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože nema se kud.
Iz ove kože nikud nikamo.
Iz ove kože nikud se ne može.
Iz ove kože nikud.
Iz ove kože nikuda.
Kako Bog hoće.
Na nesrećnom se uvek kola lome.
Namjerio se zao na gorega.
Ne traži taj limun, samo ga pozovi.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Nesreća tanko prede.
Od sile ide se u hajduke.
Od suđenja se ne može uteći.
Par para i u crkvi nađe.
Pribila orla zla godina.
Put kola vozi.
Roka smrt ne dava.
Sila kola tera.
Svatko je kovač svoje sreće.
Teci reci.