Portal hrvatskih poslovica

Al' si poranio.
Batina je iz raja izašla.
Čuvaj se da ti ne dođe zlo jutro!
Dan po dan, doći će i Đurđev dan.
Doć' na plitku vodu.
Doći na tanke vode.
Doći na tanke vode.
Dođe mi od muke puknuti.
Došao gost na golu kost.
Došao mu luč do nokata.
Došao na opuhane dolove.
Došla mu je duša u nos.
Došlo do gusta (do nevolje).
Ide od miloga do dragoga.
Limun ćemo mu (joj) poslati, ne bi li došo (došla).
Neka kadgod i ženski dan dođe!
Nevolja nikad ne dolazi sama.
Pazi da ti zlo jutro ne dođe.
Plašljivi kući dolaze.
Poslije kiše dolazi sunce.

Ali vodu mutiš?
Ali vodu mutiš.
Alija, đe je Arbanija?
Nevolja nikad ne dolazi sama.

Ako je nevolja zlo trpjet’, nije zaboravit’.
Baš si se usrećio.
Ditetu na volju, sebi tugu i nevolju.
Doći na tanke vode.
Došlo do gusta (do nevolje).
I prije su junaci u nevolje upadali.
I prije su junaci u nevolje upali.
Kao zloguk.
Ki dava decam na voju, sebi na tugu i nevoju.
Krsno ime nije ti iznenada došlo, niti je za nevolju svadbu činiti.
Neka svog i u gori hajduka, jer se može u nevolji naći.
Nevolja nema srama.
Nevolja nikad ne dolazi sama.
Prosjak nije mio ni onome ko ga je rodio.
Skuhati komu kašu.
Tko tuži, a nevolja za njom pluži.
Za nevolju babu vode, kad đevojke ne nahode.
Za nevolju i krmka ujakom zovnuti.
Zlo dobro došlo, ako si samo došlo.
Žena, vatra, more, ne zna se koje je gore.

Ako ćeš guju ubiti, moraš joj glavu razbiti.
Ako komšijska kuća gori, pazi na svoju.
Dok dijete ne zaplače, mati ga se ne sjeća.
Došlo je maski salo u zube.
Gorak kruh jedemo.
Grmi iz vedra neba.
I glavom je dužan.
Jama bez dna.
Kada megne, onda legne.
Ljubav je lijepa, ali je slijepa.
Na ljutu ranu ljutu travu.
Nevolja nikad ne dolazi sama.
Palo mu šljeme na tjeme.
Para ne muči nego buči.
Riba smrdi od glave.
Skuhati komu kašu.
Svaka krpa svoju bužu krpi.
Svatko nosi svoj križ.

Bolje sama neg za zlijem drugom.
Bolje samost negoli zla družba.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Nevolja nikad ne dolazi sama.

Da Bog da! Ali kako ja znam...
Dobrog je vina i kiselica dobra.
Doći na tanke vode.
Dužan - tužan.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože nema se kud.
Iz ove kože nikud nikamo.
Iz ove kože nikud se ne može.
Iz ove kože nikud.
Iz ove kože nikuda.
Kad na vrbi rodi grožđe.
Nevolja nikad ne dolazi sama.
Skupi brke, sad ćeš putovati.

Ah, pomozi, vekivečni Bože.
Ako je nevolja zlo trpjet’, nije zaboravit’.
Brod je tvrda postija.
Djevice i lubenice (dinje) trudno (je) poznati.
Doći na tanke vode.
Doveden je do klanca.
Hajdučkoj majci po oboru trnje raste.
Isto su oganj, žena i more, a istom riječi ih vezat' niko ne more.
Lasno je orati i kopati: sij, vij, pa u koš i nego je teško pletiće igle tegliti.
Nevolja nikad ne dolazi sama.