Portal hrvatskih poslovica

3 rêči puêju človêka z domu: prvo dim, drugo hiša hudo pokr’vena, 3-to žena zla.
A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako car da, ali Buća ne da.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Novac kvari ljude.
Od đесе ljudi bivaju.
Odijelo ne čini čovjeka.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Sto ljudi, sto ćudi.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Ako bio ranustaša, odohaša, domdonoša, bio majci živ; ako bio kasnustaša, neodhodaša, domdonoša, neprinoša, ne bio ti živ.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako je i crna obraza, nije Ciganin.
Ako smo i crni, nijesmo Cigani.
Ali car, ali osao.
Ciganče ne plaši se varnice.
Ciganska đeca od varnica se ne plaše.
Crn lonac meso vari.
Časna haljina sramote ne pokriva.
Časna haljina sramote ne pokriva.
Časna haljina sramote ne pokriva.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Dokle ti je kod majčice, mirnija je od ovčice; a kada se s mužem združi, od aršina jezik pruži.
Jabuka ne pada daleko od stabla.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Lijepa ali slijepa.
Na muci se poznaju junaci.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Obilata majka, obilata šči.
Od đесе ljudi bivaju.
Od sile ide se u hajduke.
Od zla oca još gora su djeca.
Odijelo ne čini čovjeka.
Po repu se lisica pozna.
Pogledaj mu gnojište, pak mu sudi ognjište.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Poznaje se koza po rozima.
Prilika čini tata.
Pticu je poznati iz popevke.
S kim si, takav si.
Umiljato jagnje i dvije majke pose (a omrazito neće ni jednu).
Uza taštu ženu pun je lonac gorkih suza.
Vidi se kozi na rozima kakva je, a na muževljevoj košulji, kakva mu je žena.

Ako je prasac, u brlog.
Ali car, ali osao.
Bolje je biti kakvagođ babetina, nego prava biljetina.
Cucek ne zna nego lajati.
Čoek od čoeka.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Dao bi oko za njega.
Djevice i lubenice (dinje) trudno (je) poznati.
Nijesu bile ni zrele.
Od sile ide se u hajduke.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

Ako bi koza tajala, ali ju rog ne taji.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako je i gol, ali je sokol.
Čist kao zlato.
Čista se zlata rđa ne hvata.
Čistu obrazu malo vode treba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Dobra duša.
I naša krv je crvena.
I zla (je) žena dobra žena.
Kakav otac, takav sin.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Majka ćercu udaje.
Na ljepotu se (djevojačku) kupus vari, a na dobrotu kuša hvali.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Najbolja je kovaška kobila i postolarska žena.
Najgora žena valja pedeset groša, a dobra se nikakvim asprama platiti ne može.
Najgori je muž dobar muž, a dobroga muža ni jedne aspre iscijeniti ne mogu.
Ne udaje se ljepota već babina dobrota.
Obilata majka, obilata šči.
Od zla oca još gora su djeca.
Perje pticu resi.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Po tragu se zec nađe.
Poznaje se koza po rozima.

Ako poznaš dobru travu, stavi je prvo na tvoju ranu.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Djevice i lubenice (dinje) trudno (je) poznati.
Gledaj majku, a uzmi šćercu.
Izjutra se dan poznaje.
Na muci se poznaju junaci.
Po jutru se dan poznaje.
Poznaje se koza po rozima.
Pticu je poznati iz popevke.
Tko nije zaznao majku, ne zna za nikakvo dobro.
Zlu daj, a dobra poznaj.

Bog ne spava.
Čovjek čovjeka poznaje.

Ako čini što zna, ono ne zna što čini.
Ako hoć’ da t’ ide svako dilo u har, ne čin’ da suside znadu ti svaku stvar.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Đak je žedan.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Na muci se poznaju junaci.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Očima znanje, ušima vjera.
Tko radi, ne boji se gladi.
Tko umije, temu dvije.
Znadu psi za mir!
Znati sve do dlake.