Portal hrvatskih poslovica

Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
I prije su junaci u nevolje upali.
Nad sunce svitlosti, nad majku milosti, nad oca prijatelja, nad brata druga, nad konja putnika, nad psa čuvara, nad ženu bremena.

Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ima dukata kao sovrne.
Sam je junak rešeto dukata, s rodom junak rešeto krušaka.

Ako budem živ.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Bez starca nema udarca.
Bio je i moj otac živ.
Čoek se do smrti uči.
Dobro se proljeće iz rana poznaje.
Guvno se guli prid vršidbu, a koš (tobanja) sprema prid beritbu.
Ispeci pa reci.
Ispekao zanat (izučio dobro).
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Jesi li ti padao s tavana?
Kaj mi se zgodi, ne znam.
Ludom šteta pamet otvara.
Mlad je kao voće nezrelo.
Na kosti mrtve se oziraj.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Nema bolećega.
Nije čuvena kao viđena.
Očima znanje, ušima vjera.
Od đесе ljudi bivaju.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Sit gladnom ne vjeruje.
Stara koka, dobra juha.
Stari jesmo priateli.
Svak je mudar po šteti.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Zlo dobro došlo, ako si samo došlo.

Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako je i ambar, varićak je mjera.
Ako je zrnce i malo, ali je papreno.
Bliža nam je Eva neg Adam.
Bliža nam je Eva neg Adam.
Bogat je tko je dobar.
Bolje je jedno tvorom nego sto govorom.
Bolje je malo pak dobro, kak zlo pak vnogo.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Cisto zlato rđa ne uhita.
Crn lonac meso vari.
Čuvaj lonca kо i oca.
Da su žene srebrene, ne bi jaspre valjale.
Dinar čini dinare.
Dobro se samo hvali.
Dobro vino brzo se prodaje, a djevojka brzo se udaje.
Dok je boca cijela, nać'e joj se cijena.
Dosta ih je kako mravi.
Gol od poštenja.
I vrijedi!
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Jedna, ali jedra.
Ko se žene boji, taj je grbi od nje.
Koja se ženska odveć gizda, sreća je najzad izda.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Maleno je zrno biserovo, al' se nosi na gospodskom grlu.
Najgora žena valja pedeset groša, a dobra se nikakvim asprama platiti ne može.
Ne sve kaj se sveti zlato.
Odoše nam goveda preko brda zelena, a za njima Jelena noseć kitu nevena.
Pamet caruje.
Prodao je dušu vragu.
Prođi se ofrkuše i namiguše.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Stara koka, dobra juha.
Udatoj curi i prodanoj kući mnogo je mušterija.
Vrijeme je novac.
Zlu daj, a dobra poznaj.
Žena muža nosi na licu, a muž ženu na košulji.

Ako čini što zna, ono ne zna što čini.
Ako hoć’ da t’ ide svako dilo u har, ne čin’ da suside znadu ti svaku stvar.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Đak je žedan.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Na muci se poznaju junaci.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Očima znanje, ušima vjera.
Tko radi, ne boji se gladi.
Tko umije, temu dvije.
Znadu psi za mir!
Znati sve do dlake.