Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Čoek se do smrti uči.
Broj poslovice u izvoru: 4876
Klasifikacija M. Kuusi:
M9 - ISKUSTVO/PRAXIS: UČENJE
Ključne riječi (sinonimi)
3 rêči puêju človêka z domu: prvo dim, drugo hiša hudo pokr’vena, 3-to žena zla.
A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako car da, ali Buća ne da.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Novac kvari ljude.
Od đесе ljudi bivaju.
Odijelo ne čini čovjeka.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Sto ljudi, sto ćudi.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako car da, ali Buća ne da.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Novac kvari ljude.
Od đесе ljudi bivaju.
Odijelo ne čini čovjeka.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Sto ljudi, sto ćudi.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
Ako budem živ.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Bez starca nema udarca.
Bio je i moj otac živ.
Čoek se do smrti uči.
Guvno se guli prid vršidbu, a koš (tobanja) sprema prid beritbu.
Ispeci pa reci.
Ispekao zanat (izučio dobro).
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Jesi li ti padao s tavana?
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Nema bolećega.
Nije čuvena kao viđena.
Očima znanje, ušima vjera.
Od đесе ljudi bivaju.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Sit gladnom ne vjeruje.
Stara koka, dobra juha.
Stari jesmo priateli.
Svak je mudar po šteti.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Bez starca nema udarca.
Bio je i moj otac živ.
Čoek se do smrti uči.
Guvno se guli prid vršidbu, a koš (tobanja) sprema prid beritbu.
Ispeci pa reci.
Ispekao zanat (izučio dobro).
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Jesi li ti padao s tavana?
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Nema bolećega.
Nije čuvena kao viđena.
Očima znanje, ušima vjera.
Od đесе ljudi bivaju.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Sit gladnom ne vjeruje.
Stara koka, dobra juha.
Stari jesmo priateli.
Svak je mudar po šteti.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
A lijepe glave! Nu ne ima moždana.
A lijepe glave! Nu ne ima moždana.
Ako budem živ.
Ako gluh ne čuje, a on promisli.
Bez starca nema udarca.
Bijele novce valja ostavljati za crne dane.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Bog je stari čudotvorac.
Bolja je razmišljena nego namišljena.
Bolje je malo pak dobro, kak zlo pak vnogo.
Bolje je s mudrim orati, negli s ludijem vino piti.
Bolje s mudrim orati negli s ludijem vino piti.
Boljša jest razmišljena nego namišljena.
Brada kaže jarca, ne pako mudroznanca.
Čoek se do smrti uči.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Da nijesam patila, ne bih se u srijedu spratila.
Daj mi malo hljeba, da pojedem ovo sira; pa onda: daj mi malo sira, da pojedem ovo hljeba.
Dobra je namišljena, nu je bolja razmišljena.
Dok se dijete ne rodi, pupak mu se ne siječe.
Gde je sreča, neje pameti.
Guvno se guli prid vršidbu, a koš (tobanja) sprema prid beritbu.
Ispeci pa reci.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Kovač ima klešča, da z rukami v ogenj nejde.
Kozle tiho svu mater sisa i svaku drugu, a plaho ni svoju ni tuđu.
Majstor za to ima kliješta, da ne žeže ruke.
Mudrost — vsega dobra mati.
Ne bije mene torba, već ono što je u torbi.
Ne da tuzi na srce.
Nema bolećega.
Nješto nješto izjelo i od nješta kosti ostale.
Odstupite nekoliko, mnogo vas je.
Oles ajsn kao Švabo tralala.
Osam mi manjka, a devetu ćeram.
Ostala su mi lagala u selu, nego daj mi kola i volove da ih donesem, pa ću ti onda lagati koliko ti drago.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Pametniji popušta.
Prvo skoči pa reci "hop"!
Pržio bih, gospodaru.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Pustio bih ja njega, ali neće on mene.
Put ukazati.
Slovo "iže", ali sirca niže.
Sluti, sluto, naslutićeš.
Stari jesmo priateli.
Svak je mudar po šteti.
Za hajdukom u goru ne idi.
A lijepe glave! Nu ne ima moždana.
Ako budem živ.
Ako gluh ne čuje, a on promisli.
Bez starca nema udarca.
Bijele novce valja ostavljati za crne dane.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Bog je stari čudotvorac.
Bolja je razmišljena nego namišljena.
Bolje je malo pak dobro, kak zlo pak vnogo.
Bolje je s mudrim orati, negli s ludijem vino piti.
Bolje s mudrim orati negli s ludijem vino piti.
Boljša jest razmišljena nego namišljena.
Brada kaže jarca, ne pako mudroznanca.
Čoek se do smrti uči.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Da nijesam patila, ne bih se u srijedu spratila.
Daj mi malo hljeba, da pojedem ovo sira; pa onda: daj mi malo sira, da pojedem ovo hljeba.
Dobra je namišljena, nu je bolja razmišljena.
Dok se dijete ne rodi, pupak mu se ne siječe.
Gde je sreča, neje pameti.
Guvno se guli prid vršidbu, a koš (tobanja) sprema prid beritbu.
Ispeci pa reci.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Kovač ima klešča, da z rukami v ogenj nejde.
Kozle tiho svu mater sisa i svaku drugu, a plaho ni svoju ni tuđu.
Majstor za to ima kliješta, da ne žeže ruke.
Mudrost — vsega dobra mati.
Ne bije mene torba, već ono što je u torbi.
Ne da tuzi na srce.
Nema bolećega.
Nješto nješto izjelo i od nješta kosti ostale.
Odstupite nekoliko, mnogo vas je.
Oles ajsn kao Švabo tralala.
Osam mi manjka, a devetu ćeram.
Ostala su mi lagala u selu, nego daj mi kola i volove da ih donesem, pa ću ti onda lagati koliko ti drago.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Pametniji popušta.
Prvo skoči pa reci "hop"!
Pržio bih, gospodaru.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Pustio bih ja njega, ali neće on mene.
Put ukazati.
Slovo "iže", ali sirca niže.
Sluti, sluto, naslutićeš.
Stari jesmo priateli.
Svak je mudar po šteti.
Za hajdukom u goru ne idi.
Bacio potkove.
Bog mu duši pokoj da!
Bolje je časno umrijeti negoli zlo živjeti.
Bolje je poštena smrt, nego li zlo živjeti.
Bolje je stoput na dvoru umrijeti neg jedamput na domu.
Čoek se do smrti uči.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Da mu Bog prosti grisi.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? - Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. - A učini ti se kolik vijek? - Učini pope, Boža ti vjera, kao da pasah s gumna u pojatu.
Do sto godina ni kostiju ni mesa.
Dobro živi i zlo živi, mre se.
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grob neopojan.
Ja ja, ja on (življeti ili umrijeti).
Ljepše je u svijetu i deset puta umrijeti, nego kod kuće jednoć.
Muž ženu korotuje od doma do groba, pa od groba do doma.
Muža od žene, a ženu od muža ne može ništa razdvojiti, već ako kuka i motika (smrt).
Smrt nigdar ne stane.
Smrt veselje veselja izbavlja.
Srećnom žene umiru, a nesrećnome kobile crkavaju.
Škakljiv sam oko vrata.
Zemlja zemlju pleše.
Željan umira a umrijet ne more.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žena je (tvrđa od smrti) kao mačka (jer se govori da je mačku vrlo teško ubiti).
Bog mu duši pokoj da!
Bolje je časno umrijeti negoli zlo živjeti.
Bolje je poštena smrt, nego li zlo živjeti.
Bolje je stoput na dvoru umrijeti neg jedamput na domu.
Čoek se do smrti uči.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Da mu Bog prosti grisi.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? - Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. - A učini ti se kolik vijek? - Učini pope, Boža ti vjera, kao da pasah s gumna u pojatu.
Do sto godina ni kostiju ni mesa.
Dobro živi i zlo živi, mre se.
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grob neopojan.
Ja ja, ja on (življeti ili umrijeti).
Ljepše je u svijetu i deset puta umrijeti, nego kod kuće jednoć.
Muž ženu korotuje od doma do groba, pa od groba do doma.
Muža od žene, a ženu od muža ne može ništa razdvojiti, već ako kuka i motika (smrt).
Smrt nigdar ne stane.
Smrt veselje veselja izbavlja.
Srećnom žene umiru, a nesrećnome kobile crkavaju.
Škakljiv sam oko vrata.
Zemlja zemlju pleše.
Željan umira a umrijet ne more.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žena je (tvrđa od smrti) kao mačka (jer se govori da je mačku vrlo teško ubiti).
Ako čini što zna, ono ne zna što čini.
Ako hoć’ da t’ ide svako dilo u har, ne čin’ da suside znadu ti svaku stvar.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Đak je žedan.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Na muci se poznaju junaci.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Očima znanje, ušima vjera.
Tko radi, ne boji se gladi.
Tko umije, temu dvije.
Znadu psi za mir!
Znati sve do dlake.
Ako hoć’ da t’ ide svako dilo u har, ne čin’ da suside znadu ti svaku stvar.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Đak je žedan.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Na muci se poznaju junaci.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Očima znanje, ušima vjera.
Tko radi, ne boji se gladi.
Tko umije, temu dvije.
Znadu psi za mir!
Znati sve do dlake.
