Portal hrvatskih poslovica

A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Od đесе ljudi bivaju.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Ako budem živ.
Bez starca nema udarca.
Bio je i moj otac živ.
Čoek se do smrti uči.
Ispekao zanat (izučio dobro).
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Jesi li ti padao s tavana?
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Nema bolećega.
Nije čuvena kao viđena.
Od đесе ljudi bivaju.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Stari jesmo priateli.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.

A lijepe glave! Nu ne ima moždana.
A lijepe glave! Nu ne ima moždana.
Ako budem živ.
Ako gluh ne čuje, a on promisli.
Bez starca nema udarca.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Bog je stari čudotvorac.
Bolja je razmišljena nego namišljena.
Bolje je malo pak dobro, kak zlo pak vnogo.
Bolje je s mudrim orati, negli s ludijem vino piti.
Bolje s mudrim orati negli s ludijem vino piti.
Boljša jest razmišljena nego namišljena.
Brada kaže jarca, ne pako mudroznanca.
Čoek se do smrti uči.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Da nijesam patila, ne bih se u srijedu spratila.
Daj mi malo hljeba, da pojedem ovo sira; pa onda: daj mi malo sira, da pojedem ovo hljeba.
Dobra je namišljena, nu je bolja razmišljena.
Dok se dijete ne rodi, pupak mu se ne siječe.
Gde je sreča, neje pameti.
Ispeci pa reci.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Majstor za to ima kliješta, da ne žeže ruke.
Ne bije mene torba, već ono što je u torbi.
Nema bolećega.
Nješto nješto izjelo i od nješta kosti ostale.
Odstupite nekoliko, mnogo vas je.
Oles ajsn kao Švabo tralala.
Osam mi manjka, a devetu ćeram.
Ostala su mi lagala u selu, nego daj mi kola i volove da ih donesem, pa ću ti onda lagati koliko ti drago.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Pržio bih, gospodaru.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Pustio bih ja njega, ali neće on mene.
Slovo "iže", ali sirca niže.
Sluti, sluto, naslutićeš.
Stari jesmo priateli.
Za hajdukom u goru ne idi.

Bacio potkove.
Bog mu duši pokoj da!
Bolje je časno umrijeti negoli zlo živjeti.
Bolje je poštena smrt, nego li zlo živjeti.
Bolje je stoput na dvoru umrijeti neg jedamput na domu.
Čoek se do smrti uči.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Da mu Bog prosti grisi.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? - Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. - A učini ti se kolik vijek? - Učini pope, Boža ti vjera, kao da pasah s gumna u pojatu.
Dobro živi i zlo živi, mre se.
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grob neopojan.
Ja ja, ja on (življeti ili umrijeti).
Muž ženu korotuje od doma do groba, pa od groba do doma.
Muža od žene, a ženu od muža ne može ništa razdvojiti, već ako kuka i motika (smrt).
Srećnom žene umiru, a nesrećnome kobile crkavaju.
Škakljiv sam oko vrata.
Zemlja zemlju pleše.
Željan umira a umrijet ne more.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žena je (tvrđa od smrti) kao mačka (jer se govori da je mačku vrlo teško ubiti).

Čoek se do smrti uči.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Kad li se prije poturči, kad li čalmu steče?
Muž je da stiče, a žena da čuva.
Para paru stiče.

Čoek se do smrti uči.
Kad čoeku pukne među očima.

Ako čini što zna, ono ne zna što čini.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Znadu psi za mir!