Portal hrvatskih poslovica

Čist kao zlato.
Čista se zlata rđa ne hvata.
Čistu obrazu malo vode treba.
Čovjek je to od riječi.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Majka ćercu udaje.
Poštena moma, mirna doma.
Poštenje življenje.

A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Novac kvari ljude.
Od đесе ljudi bivaju.
Odijelo ne čini čovjeka.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Sto ljudi, sto ćudi.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Adže Ramo, dobar ti si! - Hvala Bogu, jer ne mogu.
Ako hoćeš da se o tebi govori dobro, nikom ne govori zlo.
Ako hoćeš da se о tebi govori dobro, nikom ne govori zlo.
Ako ti od mene veoma, a ja ću većma od tebe.
Blago dobrom činu i svijetlom obrazu!
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Bog pomaže, ali nema kome.
Bog se brine sirotama.
Bog te sačuva' duga i zla druga.
Bog ti pomogao!
Bolje je malo pak dobro, kak zlo pak vnogo.
Časti ga (ju), časti!
Čist kao zlato.
Čista se zlata rđa ne hvata.
Čistu obrazu malo vode treba.
Čovjek je to od riječi.
Dao bi oko za njega.
Dao bi ti i kapu s glave (tako je dobar i pošten).
Dobar glas daleko se čuje.
Dober sused pol živlenja.
Dobra duša.
Dobra zvijezda.
Glas dober gubim.
Grnuo bi vatru rukama.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Mati, ako je najgora, opet je rada da joj kći bude dobra.
Na ljepotu se (djevojačku) kupus vari, a na dobrotu kuša hvali.
Ne gleda Bog na kaljave noge, već na čisto srce.
Ne udaje se ljepota već babina dobrota.
Ne vjeruj, kume, pasjim ustima.
Nova metla dobro mete.
Pomozi sirotu na svoju sramotu.
Poštenje življenje.
Predobar nedobar.
Prijatelj veli: naše je.
Svaka je dobra devom, no da je vidimo nevom.
Svaki dobri otac ubojica je svoje djece.
Tko se zadnji smije, najslađe se smije.
U zdravom tijelu zdrav duh.
Valjana žena nije nikad besposlena.
Za zlom đevojkom reci dobro, a za dobrom kako ti drago.
Žena je samo dobra ta ka jezika ne ima.

Ciganski pogađaj, a pošteno plaćaj.
Čovjek je to od riječi.
Hajde, diko, popriko, hajde, bako, naopako.
Poštenje življenje.

Božju ti vjeru zadajem, ovo je istinska istina.
Čovjek je to od riječi.

Ali car, ali osao.
Bolje je biti kakvagođ babetina, nego prava biljetina.
Čoek od čoeka.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Dao bi oko za njega.
Djevice i lubenice (dinje) trudno (je) poznati.
Nijesu bile ni zrele.
Od sile ide se u hajduke.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako je i gol, ali je sokol.
Čist kao zlato.
Čista se zlata rđa ne hvata.
Čistu obrazu malo vode treba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Dobra duša.
I naša krv je crvena.
I zla (je) žena dobra žena.
Kakav otac, takav sin.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Majka ćercu udaje.
Na ljepotu se (djevojačku) kupus vari, a na dobrotu kuša hvali.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Najbolja je kovaška kobila i postolarska žena.
Najgora žena valja pedeset groša, a dobra se nikakvim asprama platiti ne može.
Najgori je muž dobar muž, a dobroga muža ni jedne aspre iscijeniti ne mogu.
Ne udaje se ljepota već babina dobrota.
Obilata majka, obilata šči.
Od zla oca još gora su djeca.
Perje pticu resi.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Po tragu se zec nađe.
Poznaje se koza po rozima.

Careve riječi.
Čovjek je to od riječi.
Isto su oganj, žena i more, a istom riječi ih vezat' niko ne more.
Kiša i snijeg i još jedno vrijeme.
Nije čuvena kao viđena.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Slika govori više od riječi.
Tko hoće ženu da kara, prvo neka joj jezik odreže, ili neka svoje uši zatisne.
Ženu čim riječima karat' hoćeš, ili uši sebi zalijepi, ili njoj jezik obreži.
Žvači riječi, da se ne ujedeš za jezik.