Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Broj poslovice u izvoru: 4555
Klasifikacija M. Kuusi:
G4b - sudbina žene u životu, stvari povezane s ženama, s muškarcima
Ključne riječi (sinonimi)
Ako komšijska kuća gori, pazi na svoju.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Domaća se zmija u kući ne ubija.
Domaćica kuću kući.
Đe nije žene, onđe nije ni kuće.
Grube kuće teku, a lijepe rastiču.
Hajdučke kuće nema.
Hajduk je u tuđoj kući pošten.
Izvan kuće ljubica, a u kući udica.
Kad đevojku prosim, ljubav ti nosim (u kuću, da budemo prijatelji. U Hrvatskoj reku prosci đevojačkome ocu ili drugome kome od roda).
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Ko ima lijepu kuću i lijepu ženu, nije gospodar od nje.
Koja (cura) se vele obazire, slabo kuću nadzire.
Koja se često ogleda, slabo kuću nadgleda.
Kuća bez djevojke - proljeće bez cvijeća.
Moja kuća moja sloboda.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Ne imala baba bijesa, te othranila bijesno prase, pak joj podrilo kuću.
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Nema kuće bez domaćice, ni vatre bez cjepanice.
Ofrkuša i poskakuša ne teče kuću.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Plašljivi kući dolaze.
Psi zimi kuću grade, a ljeti u koprivama hladuju.
Pusti Ciganina pred vrata, a on će u kuću.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
U lijene stopanice vazda kuća neometena.
Udatoj curi i prodanoj kući mnogo je mušterija.
Vala, sveti Klimentije, klimaćeš ti oko moje kuće, a ja ću odsad slaviti svetog Nikolu.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.
Žena od kuće pedalj, od nje kuća sežanj.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Domaća se zmija u kući ne ubija.
Domaćica kuću kući.
Đe nije žene, onđe nije ni kuće.
Grube kuće teku, a lijepe rastiču.
Hajdučke kuće nema.
Hajduk je u tuđoj kući pošten.
Izvan kuće ljubica, a u kući udica.
Kad đevojku prosim, ljubav ti nosim (u kuću, da budemo prijatelji. U Hrvatskoj reku prosci đevojačkome ocu ili drugome kome od roda).
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Ko ima lijepu kuću i lijepu ženu, nije gospodar od nje.
Koja (cura) se vele obazire, slabo kuću nadzire.
Koja se često ogleda, slabo kuću nadgleda.
Kuća bez djevojke - proljeće bez cvijeća.
Moja kuća moja sloboda.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Ne imala baba bijesa, te othranila bijesno prase, pak joj podrilo kuću.
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Nema kuće bez domaćice, ni vatre bez cjepanice.
Ofrkuša i poskakuša ne teče kuću.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Plašljivi kući dolaze.
Psi zimi kuću grade, a ljeti u koprivama hladuju.
Pusti Ciganina pred vrata, a on će u kuću.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
U lijene stopanice vazda kuća neometena.
Udatoj curi i prodanoj kući mnogo je mušterija.
Vala, sveti Klimentije, klimaćeš ti oko moje kuće, a ja ću odsad slaviti svetog Nikolu.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.
Žena od kuće pedalj, od nje kuća sežanj.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako je i gol, ali je sokol.
Čist kao zlato.
Čista se zlata rđa ne hvata.
Čistu obrazu malo vode treba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Dobra duša.
I naša krv je crvena.
I zla (je) žena dobra žena.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Majka ćercu udaje.
Na ljepotu se (djevojačku) kupus vari, a na dobrotu kuša hvali.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Najbolja je kovaška kobila i postolarska žena.
Najgora žena valja pedeset groša, a dobra se nikakvim asprama platiti ne može.
Najgori je muž dobar muž, a dobroga muža ni jedne aspre iscijeniti ne mogu.
Ne udaje se ljepota već babina dobrota.
Obilata majka, obilata šči.
Od zla oca još gora su djeca.
Perje pticu resi.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Po tragu se zec nađe.
Poznaje se koza po rozima.
Ako je i gol, ali je sokol.
Čist kao zlato.
Čista se zlata rđa ne hvata.
Čistu obrazu malo vode treba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Dobra duša.
I naša krv je crvena.
I zla (je) žena dobra žena.
Ko ima obraza, ima i dušu.
Majka ćercu udaje.
Na ljepotu se (djevojačku) kupus vari, a na dobrotu kuša hvali.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Najbolja je kovaška kobila i postolarska žena.
Najgora žena valja pedeset groša, a dobra se nikakvim asprama platiti ne može.
Najgori je muž dobar muž, a dobroga muža ni jedne aspre iscijeniti ne mogu.
Ne udaje se ljepota već babina dobrota.
Obilata majka, obilata šči.
Od zla oca još gora su djeca.
Perje pticu resi.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Po tragu se zec nađe.
Poznaje se koza po rozima.
Bijes ušo u njega.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
Ide na čekrk.
Koja cura stida nema, lako je sramota stigne.
Muž trijezan, a žena pjana, gotova svadba.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Prođi se ofrkuše i namiguše.
Prokšeno dijete kao pašče.
U bijesna vuka golem skok, a kratak vijek.
U hajduka samovoljna ruka, ne misli se, što će, ni kako će.
Varuj se žena ka miga i mladića ki kima.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
Ide na čekrk.
Koja cura stida nema, lako je sramota stigne.
Muž trijezan, a žena pjana, gotova svadba.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Prođi se ofrkuše i namiguše.
Prokšeno dijete kao pašče.
U bijesna vuka golem skok, a kratak vijek.
U hajduka samovoljna ruka, ne misli se, što će, ni kako će.
Varuj se žena ka miga i mladića ki kima.
Bacio mu draču na put.
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Kad sam na putu, ne daj, bože, što mi majka misli, nego što mi žena.
Kud je, snašo, u to selo put poslije ručka?
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Podaj ti Ciganinu torbu, a ne kazuj mu puta.
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Kad sam na putu, ne daj, bože, što mi majka misli, nego što mi žena.
Kud je, snašo, u to selo put poslije ručka?
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Podaj ti Ciganinu torbu, a ne kazuj mu puta.
