Portal hrvatskih poslovica

Poslovica

Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Izvor: Čubelić, Tvrtko (1975). Usmene narodne pitalice, poslovice i zagonetke. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber.
Broj poslovice u izvoru: 190
Klasifikacija M. Kuusi:
T1c - treba odmah iskoristiti svaku priliku

Ključne riječi (sinonimi)

A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Od đесе ljudi bivaju.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Ako komšijska kuća gori, pazi na svoju.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Domaća se zmija u kući ne ubija.
Domaćica kuću kući.
Đe nije žene, onđe nije ni kuće.
Grube kuće teku, a lijepe rastiču.
Hajdučke kuće nema.
Hajduk je u tuđoj kući pošten.
Izvan kuće ljubica, a u kući udica.
Kad đevojku prosim, ljubav ti nosim (u kuću, da budemo prijatelji. U Hrvatskoj reku prosci đevojačkome ocu ili drugome kome od roda).
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Ko ima lijepu kuću i lijepu ženu, nije gospodar od nje.
Koja (cura) se vele obazire, slabo kuću nadzire.
Koja se često ogleda, slabo kuću nadgleda.
Kuća bez djevojke - proljeće bez cvijeća.
Moja kuća moja sloboda.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Ne imala baba bijesa, te othranila bijesno prase, pak joj podrilo kuću.
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Nema kuće bez domaćice, ni vatre bez cjepanice.
Ofrkuša i poskakuša ne teče kuću.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Plašljivi kući dolaze.
Psi zimi kuću grade, a ljeti u koprivama hladuju.
Pusti Ciganina pred vrata, a on će u kuću.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
U lijene stopanice vazda kuća neometena.
Udatoj curi i prodanoj kući mnogo je mušterija.
Vala, sveti Klimentije, klimaćeš ti oko moje kuće, a ja ću odsad slaviti svetog Nikolu.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.
Žena od kuće pedalj, od nje kuća sežanj.

Povratak