Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Tko umije, temu dvije.
Broj poslovice u izvoru: 2429
Klasifikacija M. Kuusi:
M3a - vrijednost mudrosti, znanja, inteligencije i razuma
Ključne riječi (sinonimi)
Batina ima dva kraja.
Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
Dva loša ubiše Miloša.
Prevari me u dva puta, ubio ga Bog! A prevari treći put, ubio me Bog!
Prije se svade dva čovjeka neg dva objeda.
Pune se puške boji jedan, a prazne dvojica.
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Tko umije, njemu dvije.
Tko umije, temu dvije.
Za svađu je potrebno dvoje.
Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
Dva loša ubiše Miloša.
Prevari me u dva puta, ubio ga Bog! A prevari treći put, ubio me Bog!
Prije se svade dva čovjeka neg dva objeda.
Pune se puške boji jedan, a prazne dvojica.
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Tko umije, njemu dvije.
Tko umije, temu dvije.
Za svađu je potrebno dvoje.
Berzomu konju neje treba ostruge.
Bez alata nema zanata.
Bjež' u selo, vođo!
Dao Bog, ali nije imao kome.
Dok je ovoga brka.
Ispekao zanat (izučio dobro).
Iz očiju krasti (sa osobitom vještinom).
Kad čoeku pukne među očima.
Kako ko zna, onako i pjeva.
Mlad ne hoće, a star ne može.
Plače gora za majstora.
Stara koka, dobra juha.
Tko može, i konj mu može.
Tko umije, njemu dvije.
Tko umije, temu dvije.
Bez alata nema zanata.
Bjež' u selo, vođo!
Dao Bog, ali nije imao kome.
Dok je ovoga brka.
Ispekao zanat (izučio dobro).
Iz očiju krasti (sa osobitom vještinom).
Kad čoeku pukne među očima.
Kako ko zna, onako i pjeva.
Mlad ne hoće, a star ne može.
Plače gora za majstora.
Stara koka, dobra juha.
Tko može, i konj mu može.
Tko umije, njemu dvije.
Tko umije, temu dvije.
Ako čini što zna, ono ne zna što čini.
Ako hoć’ da t’ ide svako dilo u har, ne čin’ da suside znadu ti svaku stvar.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Đak je žedan.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Kako ko zna, onako i pjeva.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Malo zna tko svjetovna samo zna.
Na muci se poznaju junaci.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Očima znanje, ušima vjera.
Onoliko znamo, koliko u pameti imamo.
Tko radi, ne boji se gladi.
Tko umije, temu dvije.
Znadu psi za mir!
Znati sve do dlake.
Ako hoć’ da t’ ide svako dilo u har, ne čin’ da suside znadu ti svaku stvar.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Daj meni sreću, a znanje komu ti drago.
Đak je žedan.
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Kako ko zna, onako i pjeva.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Malo zna tko svjetovna samo zna.
Na muci se poznaju junaci.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Očima znanje, ušima vjera.
Onoliko znamo, koliko u pameti imamo.
Tko radi, ne boji se gladi.
Tko umije, temu dvije.
Znadu psi za mir!
Znati sve do dlake.
