Portal hrvatskih poslovica

Da su povratnici, kakvi su pokajnici, svaka bi se kćerca povratila k majci.
Gledaj majku, a uzmi šćercu.
Iskat' muža kćeri udanoj.
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Kći udana, susjeda nazvana.
Ko ćer hoće da dobije, materi valja da se umiljava.
Majka ćercu udaje.
Majka ćerku kara, snaši prigovara.
Mati, ako je najgora, opet je rada da joj kći bude dobra.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Obilata majka, obilata šči.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
S sinom gdi hoćeš, a s kćerkom gdi možeš.
Tko ne tuče kćerku, tući će sebe po koljenu.
Za moju kćer udat', vinograd rekoh dat'. A kad je udah, udarih od svega u bah.
Ženi sina kad hoćeš, a kćer udaji kad možeš.
Ženi sina otklen znaš, a udaj šćer kud možeš.
Ženi sina, gdje je rodu dika, a kćer udaj, gdje je sira i mlijeka.

Dati ovcu vuku.
Jaoh za sitom jeseni, a gladni cvijeće ne miriše.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Preporučio je vuku ovce.

Jaoh za sitom jeseni, a gladni cvijeće ne miriše.
Ne zna još ćerka što je zavjet.

Ako bio ranustaša, odohaša, domdonoša, bio majci živ; ako bio kasnustaša, neodhodaša, domdonoša, neprinoša, ne bio ti živ.
Ako bio torbonoša, bio majci živ, ako bio gočobija, ne bio njoj živ!
Ako živa budem, neću čekati ljeta bez đeteta.
Baba djedu brijeme, a djed babi veće.
Blago onom koji ima dobru ženu.
Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Bolje i najgora majka nego najbolja maćeha.
Bolje je biti i bez glave nego bez matere.
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi.
Čekaj, đevojko, vremena, ne izgubi imena!
Česta djeca suhi grad.
Da se matere pita, nigdar ne bi rata bilo.
Domu se marva raduje.
Đe dvoje diše, treće se piše.
Đe se dvoje valjaju, trećemu se nadaju.
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Komu sin, a komu pastorka.
Krv nije voda.
Maćeha je i od cukra gorka.
Maćeha zla maćeha.
Majka ćerku kara, snaši prigovara.
Majka kćerku i bije i kara, te se opet s njome razgovara.
Malo djece, malo brige.
Mati, ako je najgora, opet je rada da joj kći bude dobra.
Milutinu po polutinu.
Mlade žene braću dijele.
Mladom zetu jaja peku, a starome suze teku.
Moja kuća moja sloboda.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Mornarska žena tada sada vesela.
Mučećega djeteta ni svoja majka ne razumije.
Ne boli ga srce za njim, jer ih nije jedna mati rodila.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Obilata majka, obilata šči.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Prestupnoga godišta bređijeh žena muževi se raduju.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prvu ženu bije muž, a druga muža.
Punica voli zeta nego sina.
Slatko je meso od ptice, ma ne onomu ki ima dice.
Spomeni se, snaho, da sam ja tebe luk.
Stidi se kao nova snaša (nevjesta).
Svak pita staru svekrvu, kakva joj je neša (neva, nevjesta), ali nitko, kako je neši.
Svaka kvočka svoju pilad voda.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Svaka ptica svome jatu, svaka majka svome zlatu.
Svekrva ni od gnjile nije dobra, a nevjesta ni od gnjile ni od meda.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
Tko nejma zeta, nejma ni magareta.
Tuđa majka zla svekrva.
Tvrdo ga je mati povijala.
U koliko bjeh nevjesta, ne imah dobre svekrve; u koliko bjeh svekrva, ne imah dobre nevjeste.
Zapanulo Ciganinu carstvo, pa objesio svog oca.
Zapovjeđ djevojci, a djevojka mačci, a mačka repu.

Ne zna još ćerka što je zavjet.
Nije kum hala, da sam pojede cijelo jaje.

Blago mene, evo moga kuma, samljeće mi bez ujma.
Ne vjeruj, kume, pasjim ustima.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Svaka majka svoje grli.
Svaki Ciganin svog konja hvali.
Što se ti poljubila s njim? - sekin vo kod njega na izoru bio.
Tuđa majka ima svoga sinka.
Tuđa majka rane ne zavija, tuđa seka ne češlja perčina.

Ne zna još ćerka što je zavjet.

Ako čini što zna, ono ne zna što čini.
Ako znamo šta je bilo, ne znamo šta će biti.
Bez starca nema udarca.
Blago onome ko što zna.
Bog ne spava.
Bostandžiji krastavce prodavati.
Čoek se do smrti uči.
Čovjek čovjeka poznaje.
Da Bog da! Ali kako ja znam...
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Znadu psi za mir!