Portal hrvatskih poslovica

3 rêči puêju človêka z domu: prvo dim, drugo hiša hudo pokr’vena, 3-to žena zla.
A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako car da, ali Buća ne da.
Ako si srdit, ljudi ti nisu krivi.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Blažene duše čoek (dobar, pošten).
Bog ne trubi, zašto čovjeka gubi.
Božja ti vjera, ako bih i krao, pošteniji bih bio čovjek nego Ciganin.
Cigani se psuju (a ljudi pošteni ne).
Ciganin bije ženu, a pravi čovjek neće.
Čitava koleda.
Čoek nalaže, a Bog raspolaže.
Čoek se do smrti uči.
Čovik danas je, jutro ni.
Čovik je sve na svitu.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Čovjek - oštra zuba.
Čovjek čovjeka poznaje.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek je to od riječi.
Čovjek namirava, a Bog odmirava.
Čovjek s koca i konopca.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Dobri ljudi svijet uživaju.
Dva put je čoek u svome vijeku veseo: prvom, kad se oženi, a drugom, kad ženu ukopa.
Grude pred ljude, slezenu pred ženu, a trticu pred djecu.
I naša krv je crvena.
Između tolikih ljudi na svijetu jedva četiri čovjeka.
Kad čoeku pukne među očima.
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko ljudi, toliko ćudi.
Koliko vrijedi jezik, toliko vrijedi i čovjek.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Lakše bi (čоеk) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Na kneževu zapovijed ne urodiše kruške.
Na koga bogovi, na toga i ljudi.
Ne može se ugodit ljudem svim.
Nema ti gorega od bagava čovjeka, krnjava lonca i ćorave reduše.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Novac kvari ljude.
Od đесе ljudi bivaju.
Odijelo ne čini čovjeka.
Onoliko čovjek valja, koliko i kako radi.
Ovnovi se i volovi za roge vežu, a ljudi za jezik.
Pijan čovjek strašilo, al' pijana žena i zagrdila.
Pijana čovjeka i Bog čuva.
Pošten čovjek svojom soli začinja i drugu.
Pozna se čovjek po riječi kao i ptica po pjesmi.
Pravi se čovjek uzda u pravdu, a lukavi u laž.
Prije se svade dva čovjeka neg dva objeda.
Proklet je čovjek ki se u čovjeka uzda.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Sto ljudi, sto ćudi.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Valja se osvijestiti, pa se ženiti, jer dok se čovjek osvijesti, žena zanesvjesti.
Žena (udova) zaboravi čovjeka kod prvoga sina.
Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ali puškom.
Žene se psuju, a ljudi se sijeku.
Žene su da zbore, a ljudi da tvore.
Ženi čoeka da ne plahuje.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.

Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Iz kamena bi suza udarila.
Kamen je najteži na svom mjestu.
Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Svatko nosi svoj križ.
Tko tebe kamenom, ti njega kruhom.
Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača.

Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Prodaj oca pa kupi magarca te se naslanjaj na njega.

Ako ti ukažem vrata, naćeš kuću.
Bog nigdar ne ostavlja nikogar tko mu se priporuči.
Bolje je s mužem od gumna do gumna nego (samoj) od sina do sina.
Djed babi: hrani, a baba djedu: mami.
Dober sused pol živlenja.
Dok je u muža tobolac, žena mu je sokolac.
Drži mu se skuta.
I bila majka i mila majka.
I bila majka i mila majka.
ili je mala nevjesta ili velika, jednako djevera ište.
Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Mužu, da ne vidiš, ženo, da ne oslijepiš.
Njezinu stranu mora držat.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Punica voli zeta, nego sina, jer kaže: - Tko nema zeta, nema ni magarca.
Ruka ruku mije.

Ako je i koljeba, naša je.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Čudo pasa ujedoše vuka.
Dober sused pol živlenja.
Gdje je mir, tu je pir.
Jače je selo od svatova.
Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Na vuka seljani.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Ni gaj bez vuka, niti Bukovica bez hajduka.
Nije samo tvoj Bog.
Postelja i trpeza nema srdžbe.
Prijatelj veli: naše je.
Ptica izvan svoga jata lasno pogine.
Puno malih, jedno velo.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Složna braća kuću grade.
Spodoben se spodobnomu raduje.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Za koga žena nije, onog žena bije.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.