Portal hrvatskih poslovica

Poklen se nakusaju, onda se rugaju.

Ako budem živ.
Ako hoć’ znat’ koliko je vrijedan dukat, isti ga imat’.
Bez starca nema udarca.
Bio je i moj otac živ.
Čoek se do smrti uči.
Dobro se proljeće iz rana poznaje.
Guvno se guli prid vršidbu, a koš (tobanja) sprema prid beritbu.
Ispeci pa reci.
Ispekao zanat (izučio dobro).
Ja sam lanjski i onomlanjski.
Jesi li ti padao s tavana?
Kaj mi se zgodi, ne znam.
Kako ko zna, onako i pjeva.
Ludom šteta pamet otvara.
Mlad je kao voće nezrelo.
Mladost ludost.
Na kosti mrtve se oziraj.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Nema bolećega.
Nije čuvena kao viđena.
Očima znanje, ušima vjera.
Od đесе ljudi bivaju.
Pamet dođe, vrijeme prođe.
Poklen se nakusaju, onda se rugaju.
Prevari me u dva puta, ubio ga Bog! A prevari treći put, ubio me Bog!
Prvi boj ni za se, ni za druga, drugi za druga, a tek za se.
Puha ka' i hodža na tikvu.
Sit gladnom ne vjeruje.
Stara koka, dobra juha.
Stari jesmo priateli.
Svak je mudar po šteti.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Zlo dobro došlo, ako si samo došlo.

Poklen se nakusaju, onda se rugaju.

Jaoh za sitom jeseni, a gladni cvijeće ne miriše.
Lupa sad u ploču, sad u klinac.
Mlad mjesec svu noć ne svijetli.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Poklen se nakusaju, onda se rugaju.

Batina je iz raja izašla.
Doće mace na salatu.
Poklen se nakusaju, onda se rugaju.

Poklen se nakusaju, onda se rugaju.