Portal hrvatskih poslovica

Poslovica

Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Izvor: Čubelić, Tvrtko (1975). Usmene narodne pitalice, poslovice i zagonetke. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber.
Broj poslovice u izvoru: 4631
Klasifikacija M. Kuusi:
G5 - BRAK

Ključne riječi (sinonimi)

Boj se najprije Boga pa muža.
Bolje imati mužu ženu slijepu nego odveć lijepu.
Bolje je s mužem od gumna do gumna nego (samoj) od sina do sina.
Bolje se je nazvat i gorem mužu žena, nego i boljem bratu sestra.
Dobra je žena slava od muža.
Dok je u muža tobolac, žena mu je sokolac.
Dokle ti je kod majčice, mirnija je od ovčice; a kada se s mužem združi, od aršina jezik pruži.
Đe dvoje diše, treće se piše.
Iskat' muža kćeri udanoj.
Ište materi muža.
Koja se muže ne boji, često suze roni.
Muž je da stiče, a žena da čuva.
Muž trijezan, a žena pjana, gotova svadba.
Muž ženu korotuje od doma do groba, pa od groba do doma.
Muža od žene, a ženu od muža ne može ništa razdvojiti, već ako kuka i motika (smrt).
Mužu, da ne vidiš, ženo, da ne oslijepiš.
Nagla djevica hudu mužu rada.
Najgori je muž dobar muž, a dobroga muža ni jedne aspre iscijeniti ne mogu.
Nema ženstva bez čoestva.
Ni u tikvi suda, ni u mužu druga, ni u loncu mjere, ni u ženi vjere.
Prestupnoga godišta bređijeh žena muževi se raduju.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prva žena boji se muža, a druge se boji muž.
Prvu ženu bije muž, a druga muža.
Subota bez sunca, udovica bez muža, biti ne može.
Svaka skuža ima muža.
Svaka žena na svog muža nalika.
U zločesta muža ružna žena.
Vidi se kozi na rozima kakva je, a na muževljevoj košulji, kakva mu je žena.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Zenđil sestra bratu draga, zdrava žena mužu draga.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.
Žena muža korotuje toliko koliko vri zemljana pinjata, kad se s ognja digne.
Žena muža nosi na licu, a muž ženu na košulji.
Žena ne gubi, što tovi muža i svinju.

Ako bio ranustaša, odohaša, domdonoša, bio majci živ; ako bio kasnustaša, neodhodaša, domdonoša, neprinoša, ne bio ti živ.
Ako bio torbonoša, bio majci živ, ako bio gočobija, ne bio njoj živ!
Ako živa budem, neću čekati ljeta bez đeteta.
Baba djedu brijeme, a djed babi veće.
Blago onom koji ima dobru ženu.
Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Bolje i najgora majka nego najbolja maćeha.
Bolje je biti i bez glave nego bez matere.
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi.
Čekaj, đevojko, vremena, ne izgubi imena!
Česta djeca suhi grad.
Da se matere pita, nigdar ne bi rata bilo.
Domu se marva raduje.
Đe dvoje diše, treće se piše.
Đe se dvoje valjaju, trećemu se nadaju.
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Komu sin, a komu pastorka.
Krv nije voda.
Maćeha je i od cukra gorka.
Maćeha zla maćeha.
Majka ćerku kara, snaši prigovara.
Majka kćerku i bije i kara, te se opet s njome razgovara.
Malo djece, malo brige.
Mati, ako je najgora, opet je rada da joj kći bude dobra.
Milutinu po polutinu.
Mlade žene braću dijele.
Mladom zetu jaja peku, a starome suze teku.
Moja kuća moja sloboda.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Mornarska žena tada sada vesela.
Mučećega djeteta ni svoja majka ne razumije.
Ne boli ga srce za njim, jer ih nije jedna mati rodila.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Obilata majka, obilata šči.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Prestupnoga godišta bređijeh žena muževi se raduju.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prvu ženu bije muž, a druga muža.
Punica voli zeta nego sina.
Slatko je meso od ptice, ma ne onomu ki ima dice.
Spomeni se, snaho, da sam ja tebe luk.
Stidi se kao nova snaša (nevjesta).
Svak pita staru svekrvu, kakva joj je neša (neva, nevjesta), ali nitko, kako je neši.
Svaka kvočka svoju pilad voda.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Svaka ptica svome jatu, svaka majka svome zlatu.
Svekrva ni od gnjile nije dobra, a nevjesta ni od gnjile ni od meda.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
Tko nejma zeta, nejma ni magareta.
Tuđa majka zla svekrva.
Tvrdo ga je mati povijala.
U koliko bjeh nevjesta, ne imah dobre svekrve; u koliko bjeh svekrva, ne imah dobre nevjeste.
Zapanulo Ciganinu carstvo, pa objesio svog oca.
Zapovjeđ djevojci, a djevojka mačci, a mačka repu.