Portal hrvatskih poslovica

Blago sinu na majčinu krilu, a narodu na ognjištu milu.
Dobra žena praznu kuću čini da je puna.
Domaćica kuću kući.
Domu se marva raduje.
Đe nije žene, onđe nije ni kuće.
Kuća bez djevojke - proljeće bez cvijeća.
Lakše je sačuvati zeca u goru nego ženu u domu.
Moja kuća moja sloboda.
Muž ženu korotuje od doma do groba, pa od groba do doma.
Neko poljem - neko morem, neko vodom - neko gorom, neko u grob - neko u dom.
Ni na domu s Jelicom, ni u crkvu s Jovicom.
Ofrkuša i poskakuša ne teče kuću.
Poštena moma, mirna doma.
Slivnica (u zadar. Kotaru) hajdučka torbica.
Svaka ptica svome jatu leti.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najbolje.
Tko prvi, njegova djevojka.
Žena od kuće pedalj, od nje kuća sežanj.

Ako komšijska kuća gori, pazi na svoju.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Domaća se zmija u kući ne ubija.
Domaćica kuću kući.
Đe nije žene, onđe nije ni kuće.
Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.
Grube kuće teku, a lijepe rastiču.
Hajdučke kuće nema.
Hajduk je u tuđoj kući pošten.
Izvan kuće ljubica, a u kući udica.
Kad đevojku prosim, ljubav ti nosim (u kuću, da budemo prijatelji. U Hrvatskoj reku prosci đevojačkome ocu ili drugome kome od roda).
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Ko ima lijepu kuću i lijepu ženu, nije gospodar od nje.
Koja (cura) se vele obazire, slabo kuću nadzire.
Koja se često ogleda, slabo kuću nadgleda.
Kuća bez djevojke - proljeće bez cvijeća.
Moja kuća moja sloboda.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Ne imala baba bijesa, te othranila bijesno prase, pak joj podrilo kuću.
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Nema kuće bez domaćice, ni vatre bez cjepanice.
Ofrkuša i poskakuša ne teče kuću.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Plašljivi kući dolaze.
Psi zimi kuću grade, a ljeti u koprivama hladuju.
Pusti Ciganina pred vrata, a on će u kuću.
Složna braća kuću grade.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najbolje.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
U lijene stopanice vazda kuća neometena.
Udatoj curi i prodanoj kući mnogo je mušterija.
Vala, sveti Klimentije, klimaćeš ti oko moje kuće, a ja ću odsad slaviti svetog Nikolu.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.
Žena drži tri kuta kuće.
Žena od kuće pedalj, od nje kuća sežanj.

Ako bio ranustaša, odohaša, domdonoša, bio majci živ; ako bio kasnustaša, neodhodaša, domdonoša, neprinoša, ne bio ti živ.
Ako bio torbonoša, bio majci živ, ako bio gočobija, ne bio njoj živ!
Ako živa budem, neću čekati ljeta bez đeteta.
Baba djedu brijeme, a djed babi veće.
Blago onom koji ima dobru ženu.
Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Bolje i najgora majka nego najbolja maćeha.
Bolje je biti i bez glave nego bez matere.
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi.
Čekaj, đevojko, vremena, ne izgubi imena!
Česta djeca suhi grad.
Da se matere pita, nigdar ne bi rata bilo.
Domu se marva raduje.
Đe dvoje diše, treće se piše.
Đe se dvoje valjaju, trećemu se nadaju.
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Kakav otac, takav sin.
Komu sin, a komu pastorka.
Krv nije voda.
Krv nije voda.
Maćeha je i od cukra gorka.
Maćeha zla maćeha.
Majka ćerku kara, snaši prigovara.
Majka kćerku i bije i kara, te se opet s njome razgovara.
Malo djece, malo brige.
Mati, ako je najgora, opet je rada da joj kći bude dobra.
Milutinu po polutinu.
Mlade žene braću dijele.
Mladom zetu jaja peku, a starome suze teku.
Moja kuća moja sloboda.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Mornarska žena tada sada vesela.
Mučećega djeteta ni svoja majka ne razumije.
Ne boli ga srce za njim, jer ih nije jedna mati rodila.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Obilata majka, obilata šči.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Prestupnoga godišta bređijeh žena muževi se raduju.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prvu ženu bije muž, a druga muža.
Punica voli zeta nego sina.
Slatko je meso od ptice, ma ne onomu ki ima dice.
Spomeni se, snaho, da sam ja tebe luk.
Stidi se kao nova snaša (nevjesta).
Svak pita staru svekrvu, kakva joj je neša (neva, nevjesta), ali nitko, kako je neši.
Svaka kvočka svoju pilad voda.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Svaka ptica svome jatu, svaka majka svome zlatu.
Svekrva ni od gnjile nije dobra, a nevjesta ni od gnjile ni od meda.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Tko nejma zeta, nejma ni magareta.
Tuđa majka zla svekrva.
Tvrdo ga je mati povijala.
U koliko bjeh nevjesta, ne imah dobre svekrve; u koliko bjeh svekrva, ne imah dobre nevjeste.
Zapanulo Ciganinu carstvo, pa objesio svog oca.
Zapovjeđ djevojci, a djevojka mačci, a mačka repu.

Bolje grob, nego rob.
Dok đevojka, dur đevojka, kad nevjesta, baš ni s mjesta.
Dok mačke nema, miševi kolo vode.
Drži ga u škripcu.
Moja kuća moja sloboda.
Putniku roka ne ima.
S sinom gdi hoćeš, a s kćerkom gdi možeš.
Svoja ženica, svoja voljica.

Moja kuća moja sloboda.