Portal hrvatskih poslovica

Baš si se usrećio.
Čupave je sreće.
Ćorava cura proklinje ogledalo.
Da ako i meni kad svane!
Da grdne crkve! A bijesnih svetaca! Grdna mjesta za jagnjivo! Ustavite konje da se pusta Boga namolimo!
Da padnu kuskuni s neba, Vujašu bi se о vratu objesili.
Doćerao do pasa.
Dolihala je lisica.
Došlo do gusta (do nevolje).
E, lijo, sad si dolijala.
Eno jada iznenada.
Kod Cigana je voda izgorila.
Kratke glavnje gotovi ugarci, pozna đесe gotove sirote.
Kuku mene do neba.
Na nesrećnom se uvek kola lome.
Rodi mati sina, al' mu ne rodi sreću.
Srećnom žene umiru, a nesrećnome kobile crkavaju.
Vračala baba, da ne bude mraza, a kad sutra, osvanuo snijeg do koljena.
Zapleo se kao pile u kučine.
Žena potlačena otvoren je pakao.

Ako ne curi, a ono kaplje.
Bi njekada.
Bijes ušo u njega.
Bit će kiše, igraju se magarci.
Da ako i meni kad svane!
Djevojka je cvijeće, dokle rodi dijete; kada rodi dijete, uvehne joj cvijeće.
Doćerao do pasa.
Doćerao do torbe (do prošnje).
Eto dobitak.
Ide kolo naokolo.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože nema se kud.
Iz ove kože nikud nikamo.
Iz ove kože nikud se ne može.
Iz ove kože nikud.
Iz ove kože nikuda.
Iza zime toplo, iza kiše sunce (biva).
Kad je Ciganin carem postao, svojeg je ćaću objesio.
Kad nejma djevojke, i babu vode.
Kći udana, susjeda nazvana.
Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.
Mnogi su me svatovi vodili, ali ovaki poštipači (9) nikad.
Ne moć' stati na jednom mjestu kano Jeđupak.
Ne vjeruj ženi, er se kako mjesec mijeni.
Nova metla dobro mete.
Prodaj što imaš, a kupi što nemaš.
Putniku roka ne ima.
Svaka sila za vremena.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.
Žali, Bože, tri oke sapuna, što po' arči bula na Arapa!

Babine sreće (kome posao ide u nazadak).
Blago onom koji ima dobru ženu.
Blažen ki slaga, proklet ki razlaga, a blažen ki ne slaga, nit razlaga (ženidbu).
Bogat je, tko je zadovoljan.
Bolše sreče neg pameti.
Čupave je sreće.
Da ako i meni kad svane!
Da’ mi sreću, i metni me u vreću.
Daj mi sreću, a stavi me u vreću.
Daj mi sreću, a stavi me u vreću.
Dobra volja nasred polja, dobra žena, dobra sreća, loša žena, loša sreća.
Dobra zvijezda.
Gde je sreča, neje pameti.
Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.
Koja se ženska odveć gizda, sreća je najzad izda.
Lijepoj đevojci sreća manjka.
Mornarska žena tada sada vesela.
Pala mu je sjekira u med.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prvi se štenci u baru bacaju.
Rodi mati sina, al' mu ne rodi sreću.
Srećnom žene umiru, a nesrećnome kobile crkavaju.
Svatko je kovač svoje sreće.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najbolje.
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
U žene ima devet duša.
Žitni kupac i djevojački otac ne mogu sretni biti.

Da ako i meni kad svane!
Prije zore ne može svanuti.
Trla baba lan, da joj prođe dan.

A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Ako bio ranustaša, odohaša, domdonoša, bio majci živ; ako bio kasnustaša, neodhodaša, domdonoša, neprinoša, ne bio ti živ.
Ali ćeš malo ljeba, ali mlijeka?
Babi se snilo, što joj je milo.
Bunar kiti, udavala bi se.
Čim više, tim bolje.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Da ako i meni kad svane!
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Đe se dvoje valjaju, trećemu se nadaju.
Gladna uš.
Gladno oko ne spava.
Grani sunce da ogrijem ruke.
Ište roge ljeljenove.
Kad nejma djevojke, i babu vode.
Nije kum hala, da sam pojede cijelo jaje.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Puno se hoće, a malo se može.
Sve mi se to vrti po glavi kao pristaloj djevici udaja.
Sve se može kad se hoće.
Što se babi htilo, to se babi snilo.
Što se babi htjelo, to se babi snjelo.
U đevojke kolo igra, u đetića ni u um nije.