Portal hrvatskih poslovica

Ako komšijska kuća gori, pazi na svoju.
Ako ti ukažem vrata, naćeš kuću.
Da čoek u kuću nosi vilama, a žena iz kuće izbacuje iglom, nema ništa (od te kuće).
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Domaća se zmija u kući ne ubija.
Domaćica kuću kući.
Đe nije žene, onđe nije ni kuće.
Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.
Grube kuće teku, a lijepe rastiču.
Hajdučke kuće nema.
Hajduk je u tuđoj kući pošten.
Izvan kuće ljubica, a u kući udica.
Kad đevojku prosim, ljubav ti nosim (u kuću, da budemo prijatelji. U Hrvatskoj reku prosci đevojačkome ocu ili drugome kome od roda).
Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.
Ko ima lijepu kuću i lijepu ženu, nije gospodar od nje.
Koja (cura) se vele obazire, slabo kuću nadzire.
Koja se često ogleda, slabo kuću nadgleda.
Kuća bez djevojke - proljeće bez cvijeća.
Moja kuća moja sloboda.
Na putu ružica, a kod kuće tužica.
Ne imala baba bijesa, te othranila bijesno prase, pak joj podrilo kuću.
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Nema kuće bez domaćice, ni vatre bez cjepanice.
Ofrkuša i poskakuša ne teče kuću.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Plašljivi kući dolaze.
Psi zimi kuću grade, a ljeti u koprivama hladuju.
Pusti Ciganina pred vrata, a on će u kuću.
Složna braća kuću grade.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najbolje.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
U lijene stopanice vazda kuća neometena.
Udatoj curi i prodanoj kući mnogo je mušterija.
Vala, sveti Klimentije, klimaćeš ti oko moje kuće, a ja ću odsad slaviti svetog Nikolu.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.
Žena drži tri kuta kuće.
Žena od kuće pedalj, od nje kuća sežanj.

Ako ti ukažem vrata, naćeš kuću.

Ako ti ukažem vrata, naćeš kuću.
Bolje je s mužem od gumna do gumna nego (samoj) od sina do sina.
Djed babi: hrani, a baba djedu: mami.
Dober sused pol živlenja.
Dok je u muža tobolac, žena mu je sokolac.
Drži mu se skuta.
I bila majka i mila majka.
I bila majka i mila majka.
Mužu, da ne vidiš, ženo, da ne oslijepiš.
Njezinu stranu mora držat.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Punica voli zeta, nego sina, jer kaže: - Tko nema zeta, nema ni magarca.
Ruka ruku mije.

Ak’ mi neće Bog pomoći, pekla budem prosil moči.
Ako Bog da, dat će i Gospa.
Ako Bog da.
Ako ti ukažem vrata, naćeš kuću.
Baba babi grebla lan, da joj zaman prođe dan.
Blago mene, evo moga kuma, samljeće mi bez ujma.
Bog pomaže, ali nema kome.
Bog se brine sirotama.
Bog ti pomogao!
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Dober sused pol živlenja.
Drži mu se skuta.
Ide od miloga do dragoga.
Neka svog i u gori hajduka, jer se može u nevolji naći.
Podaj ti Ciganinu torbu, a ne kazuj mu puta.
Pruži mi jednu ruku, ja ću tebi obadvije.
Ruka ruku mije.
Svak na stolu, a Mijat na njegovu.
Svaki zna svoju, a Mijat njegovu.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Trla baba lan, da joj prođe dan.
Tuđa majka rane ne zavija, tuđa seka ne češlja perčina.
Za tvoju ženu nabregjat' ne imaš pomoć iskat'.

Ako ti ukažem vrata, naćeš kuću.

Ako ti ukažem vrata, naćeš kuću.
Bog zatvori jedna vrata, a otvori stotinu.
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Gdje ima djevojaka zaljubljenih, uzalud vrata držati zatvorena.
Kisni, ne misli, stiglo me do vrata.
Ne lomi vrata.
Pusti Ciganina pred vrata, a on će u kuću.