Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Varijante:
Tko će kome, nego svoj svome.; Tko će kome, ako ne svome.; Tko će kome, ako neće svoj svome.; Tko će kome, nego svome.; Tko će kome, nego brat bratu.; Tko će kome, već svoj svome.; Tko će kome, ako neće brat bratu.
Broj poslovice u izvoru: 49
Klasifikacija M. Kuusi:
G1a - obiteljska solidarnost – nedostatak obiteljske solidarnosti
H3 - GRUPNA SOLIDARNOST
Ključne riječi (sinonimi)
Ako mi je brat, ma mi nije drug.
Bolje se je nazvat i gorem mužu žena, nego i boljem bratu sestra.
Kako je, Ciganine? - Dobro brate! (odgovori). A kad ga pitaš: Kako je, majstore? odgovori: - Dobro, hvala Bogu, gospodaru.
Mlade žene braću dijele.
Nad sunce svitlosti, nad majku milosti, nad oca prijatelja, nad brata druga, nad konja putnika, nad psa čuvara, nad ženu bremena.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Nema ljeta bez Đurđeva danka, niti brata dok ne rodi majka.
Pas pasu brat.
Pođi za stara, pođi za cara; pođi za mlada, pođi za brata.
Preči je bližnji susjed (u Slavoniji kažu komšija), nego udaljeni brat.
Složna braća kuću grade.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Zenđil sestra bratu draga, zdrava žena mužu draga.
Bolje se je nazvat i gorem mužu žena, nego i boljem bratu sestra.
Kako je, Ciganine? - Dobro brate! (odgovori). A kad ga pitaš: Kako je, majstore? odgovori: - Dobro, hvala Bogu, gospodaru.
Mlade žene braću dijele.
Nad sunce svitlosti, nad majku milosti, nad oca prijatelja, nad brata druga, nad konja putnika, nad psa čuvara, nad ženu bremena.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Nema ljeta bez Đurđeva danka, niti brata dok ne rodi majka.
Pas pasu brat.
Pođi za stara, pođi za cara; pođi za mlada, pođi za brata.
Preči je bližnji susjed (u Slavoniji kažu komšija), nego udaljeni brat.
Složna braća kuću grade.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Zenđil sestra bratu draga, zdrava žena mužu draga.
Ako bio ranustaša, odohaša, domdonoša, bio majci živ; ako bio kasnustaša, neodhodaša, domdonoša, neprinoša, ne bio ti živ.
Ako bio torbonoša, bio majci živ, ako bio gočobija, ne bio njoj živ!
Ako živa budem, neću čekati ljeta bez đeteta.
Baba djedu brijeme, a djed babi veće.
Blago onom koji ima dobru ženu.
Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Bolje i najgora majka nego najbolja maćeha.
Bolje je biti i bez glave nego bez matere.
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi.
Čekaj, đevojko, vremena, ne izgubi imena!
Česta djeca suhi grad.
Da se matere pita, nigdar ne bi rata bilo.
Domu se marva raduje.
Đe dvoje diše, treće se piše.
Đe se dvoje valjaju, trećemu se nadaju.
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Kakav otac, takav sin.
Komu sin, a komu pastorka.
Krv nije voda.
Krv nije voda.
Maćeha je i od cukra gorka.
Maćeha zla maćeha.
Majka ćerku kara, snaši prigovara.
Majka kćerku i bije i kara, te se opet s njome razgovara.
Malo djece, malo brige.
Mati, ako je najgora, opet je rada da joj kći bude dobra.
Milutinu po polutinu.
Mlade žene braću dijele.
Mladom zetu jaja peku, a starome suze teku.
Moja kuća moja sloboda.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Mornarska žena tada sada vesela.
Mučećega djeteta ni svoja majka ne razumije.
Ne boli ga srce za njim, jer ih nije jedna mati rodila.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Obilata majka, obilata šči.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Prestupnoga godišta bređijeh žena muževi se raduju.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prvu ženu bije muž, a druga muža.
Punica voli zeta nego sina.
Slatko je meso od ptice, ma ne onomu ki ima dice.
Spomeni se, snaho, da sam ja tebe luk.
Stidi se kao nova snaša (nevjesta).
Svak pita staru svekrvu, kakva joj je neša (neva, nevjesta), ali nitko, kako je neši.
Svaka kvočka svoju pilad voda.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Svaka ptica svome jatu, svaka majka svome zlatu.
Svekrva ni od gnjile nije dobra, a nevjesta ni od gnjile ni od meda.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Tko nejma zeta, nejma ni magareta.
Tuđa majka zla svekrva.
Tvrdo ga je mati povijala.
U koliko bjeh nevjesta, ne imah dobre svekrve; u koliko bjeh svekrva, ne imah dobre nevjeste.
Zapanulo Ciganinu carstvo, pa objesio svog oca.
Zapovjeđ djevojci, a djevojka mačci, a mačka repu.
Ako bio torbonoša, bio majci živ, ako bio gočobija, ne bio njoj živ!
Ako živa budem, neću čekati ljeta bez đeteta.
Baba djedu brijeme, a djed babi veće.
Blago onom koji ima dobru ženu.
Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Bolje i najgora majka nego najbolja maćeha.
Bolje je biti i bez glave nego bez matere.
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi.
Čekaj, đevojko, vremena, ne izgubi imena!
Česta djeca suhi grad.
Da se matere pita, nigdar ne bi rata bilo.
Domu se marva raduje.
Đe dvoje diše, treće se piše.
Đe se dvoje valjaju, trećemu se nadaju.
Jedna (kđi) kao nijedna, dvije ka ' i jedna, a tri misli ti.
Kakav otac, takav sin.
Komu sin, a komu pastorka.
Krv nije voda.
Krv nije voda.
Maćeha je i od cukra gorka.
Maćeha zla maćeha.
Majka ćerku kara, snaši prigovara.
Majka kćerku i bije i kara, te se opet s njome razgovara.
Malo djece, malo brige.
Mati, ako je najgora, opet je rada da joj kći bude dobra.
Milutinu po polutinu.
Mlade žene braću dijele.
Mladom zetu jaja peku, a starome suze teku.
Moja kuća moja sloboda.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Mornarska žena tada sada vesela.
Mučećega djeteta ni svoja majka ne razumije.
Ne boli ga srce za njim, jer ih nije jedna mati rodila.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Obilata majka, obilata šči.
Po ocu sin, a po materi kći, poznaje se.
Prestupnoga godišta bređijeh žena muževi se raduju.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Prva je sreća miran muž, a druga vrijedna sluga.
Prvu ženu bije muž, a druga muža.
Punica voli zeta nego sina.
Slatko je meso od ptice, ma ne onomu ki ima dice.
Spomeni se, snaho, da sam ja tebe luk.
Stidi se kao nova snaša (nevjesta).
Svak pita staru svekrvu, kakva joj je neša (neva, nevjesta), ali nitko, kako je neši.
Svaka kvočka svoju pilad voda.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Svaka ptica svome jatu, svaka majka svome zlatu.
Svekrva ni od gnjile nije dobra, a nevjesta ni od gnjile ni od meda.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Svekrva se ne sjeća, da je negda i ona snaha bila.
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Tko nejma zeta, nejma ni magareta.
Tuđa majka zla svekrva.
Tvrdo ga je mati povijala.
U koliko bjeh nevjesta, ne imah dobre svekrve; u koliko bjeh svekrva, ne imah dobre nevjeste.
Zapanulo Ciganinu carstvo, pa objesio svog oca.
Zapovjeđ djevojci, a djevojka mačci, a mačka repu.
Ako Bog da, dat će i Gospa.
Ako Bog da.
Baba babi grebla lan, da joj zaman prođe dan.
Blago mene, evo moga kuma, samljeće mi bez ujma.
Bog pomaže, ali nema kome.
Bog se brine sirotama.
Bog ti pomogao!
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Dober sused pol živlenja.
Drži mu se skuta.
Ide od miloga do dragoga.
Neka svog i u gori hajduka, jer se može u nevolji naći.
Podaj ti Ciganinu torbu, a ne kazuj mu puta.
Pruži mi jednu ruku, ja ću tebi obadvije.
Ruka ruku mije.
Svak na stolu, a Mijat na njegovu.
Svaki zna svoju, a Mijat njegovu.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Trla baba lan, da joj prođe dan.
Tuđa majka rane ne zavija, tuđa seka ne češlja perčina.
Za tvoju ženu nabregjat' ne imaš pomoć iskat'.
Ako Bog da.
Baba babi grebla lan, da joj zaman prođe dan.
Blago mene, evo moga kuma, samljeće mi bez ujma.
Bog pomaže, ali nema kome.
Bog se brine sirotama.
Bog ti pomogao!
Djetetu i ludu podaj, a ne obreci nikad.
Dober sused pol živlenja.
Drži mu se skuta.
Ide od miloga do dragoga.
Neka svog i u gori hajduka, jer se može u nevolji naći.
Podaj ti Ciganinu torbu, a ne kazuj mu puta.
Pruži mi jednu ruku, ja ću tebi obadvije.
Ruka ruku mije.
Svak na stolu, a Mijat na njegovu.
Svaki zna svoju, a Mijat njegovu.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Trla baba lan, da joj prođe dan.
Tuđa majka rane ne zavija, tuđa seka ne češlja perčina.
Za tvoju ženu nabregjat' ne imaš pomoć iskat'.
Blago mene, evo moga kuma, samljeće mi bez ujma.
Ne vjeruj, kume, pasjim ustima.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Svaka majka svoje grli.
Svaki Ciganin svog konja hvali.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najbolje.
Što se ti poljubila s njim? - sekin vo kod njega na izoru bio.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Tuđa majka ima svoga sinka.
Tuđa majka rane ne zavija, tuđa seka ne češlja perčina.
Ne vjeruj, kume, pasjim ustima.
Ne zna još ćerka što je zavjet.
Svaka majka svoje grli.
Svaki Ciganin svog konja hvali.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najbolje.
Što se ti poljubila s njim? - sekin vo kod njega na izoru bio.
Tko će kome, ako ne svoj svome.
Tuđa majka ima svoga sinka.
Tuđa majka rane ne zavija, tuđa seka ne češlja perčina.