Portal hrvatskih poslovica

Teci reci.

Reč je reč.
Teci reci.

Ako i uzmobudeš što hoćeš, nemo’ činit’ što hoćeš.
Bog ih stvara a oni se sastaju.
Bolje grob, nego rob.
Dok đevojka, dur đevojka, kad nevjesta, baš ni s mjesta.
Dok mačke nema, miševi kolo vode.
Drži ga u škripcu.
Ljepše je u svijetu i deset puta umrijeti, nego kod kuće jednoć.
Moja kuća moja sloboda.
Naša gospoda, naša sloboda.
Putniku roka ne ima.
Putniku roka ne ima.
S sinom gdi hoćeš, a s kćerkom gdi možeš.
Svoja ženica, svoja voljica.
Teci reci.

Ako sreću ne srete, ne stiže ju nikad.
Ako vrag nije razbio kolijevku, razbiće grob.
Bog ne trubi, zašto čovjeka gubi.
Čovjek namirava, a Bog odmirava.
Čovjek snuje, a Bog određuje.
Dobra zvijezda.
Dobro živi i zlo živi, mre se.
Dođe voda pa odnese zlo i dobro.
Hajde de!
I prije su junaci u nevolje upali.
Imati zao Božić, i gore godište.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože ne mogu u drugu.
Iz ove kože nema se kud.
Iz ove kože nikud nikamo.
Iz ove kože nikud se ne može.
Iz ove kože nikud.
Iz ove kože nikuda.
Na nesrećnom se uvek kola lome.
Ne traži taj limun, samo ga pozovi.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Nesreća tanko prede.
Od sile ide se u hajduke.
Od suđenja se ne može uteći.
Par para i u crkvi nađe.
Pribila orla zla godina.
Put kola vozi.
Svatko je kovač svoje sreće.
Teci reci.

Teci reci.