Portal hrvatskih poslovica

Ako brada čini ljude, najvredneši kozel bude.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Brada kaže jarca, ne pako mudroznanca.
Kijem žena vlada, usrana mu brada.
Ženu tko hudi, kupus svoj uli, a tko ženu hvali, bradu sebi pali.

Ako nebo pade, sve će prepelice podušiti.
Ako slijepac slijepca vodi, obadva će u jamu pasti.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Da padnu kuskuni s neba, Vujašu bi se о vratu objesili.
Jabuka ne pada daleko od stabla.
Jesi li ti padao s tavana?
P'o mu je obraz na zemlju.
Pade mu mraz na obraz.
Palo mu šljeme na tjeme.
Pao je u zle ruke.
Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Tko visoko leti, nisko pada.

Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Sila kola tera.

Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Strpljen - spašen.

Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Čudo pasa ujedoše vuka.
Gdje je mir, tu je pir.
Na vuka seljani.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Složna braća kuću grade.
Tko nejma zeta, nejma ni magareta.

Aferim je magarcu, kad iz blata iznese.
Ako gaće ne skvasi, ribe ne uhiti.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Bez alata nema zanata.
Bez muke nema nauke.
Bijesnom nogom tlači slavu.
Bit' na dobru skoku.
Bit’ na dobru skoku.
Bolše sreče neg pameti.
Čudo pasa ujedoše vuka.
Dobro hode!
Dobro vreme čini plodnu zemlju.
Dogovorna je najbolja.
Dolijao!
Eto dobitak.
Gaće ne skvasi, ribe ne uhiti.
Gde je sreča, neje pameti.
Hoće se da ti postelja dobro rodi.
Hoće se da ti postelja dobro rodi.
Ide na sva jedra.
Kadgod po rugu proso rodi.
Lovcu nije vazda u loncu.
Lud mudrom zavidi.
Na dobro ne budi lin.
Narugao bi se svetijem Antunom.
Našla je slika priliku.
Pala mu je sjekira u med.
Pamet caruje, a snaga đubar kida.
Plače gora za majstora.
Plašljivi kući dolaze.
Podrani i vidjet' ćeš, nastoj i naćeš.
Pred zoru se mrzne.
Prosih i prosih, pa jedva sebi.
Prvi mačići u more skaču.
Prvi se štenci u baru bacaju.
Složna braća kuću grade.
Tko ne riskira, ne profitira.
Tko prvi, njegova djevojka.
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Tko se zadnji smije, najslađe se smije.
Tko umije, njemu dvije.
U veliku blatu velike se ribe love.

Ako je i koljeba, naša je.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Čudo pasa ujedoše vuka.
Dober sused pol živlenja.
Gdje je mir, tu je pir.
Jače je selo od svatova.
Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Na vuka seljani.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Ni gaj bez vuka, niti Bukovica bez hajduka.
Nije samo tvoj Bog.
Postelja i trpeza nema srdžbe.
Prijatelj veli: naše je.
Ptica izvan svoga jata lasno pogine.
Puno malih, jedno velo.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Složna braća kuću grade.
Spodoben se spodobnomu raduje.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Za koga žena nije, onog žena bije.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.