Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Broj poslovice u izvoru: 1971
Klasifikacija M. Kuusi:
H7k - mir i suglasje > rat, mržnja i sukob
Ključne riječi (sinonimi)
Bolje je danas jaje nego sjutra kokoš.
Bolje je danas jaje, neg sjutra kokoš.
Bolje je danas jaje, nego sutra kokoš.
I crna kokoš bijelo jaje nosi.
Ide z kokošmi spat.
Jaje meni sad, a tebi sutra kokoš.
Na jednom gnezdu dve kokoši ne mogu se pogajati.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Bolje je danas jaje, neg sjutra kokoš.
Bolje je danas jaje, nego sutra kokoš.
I crna kokoš bijelo jaje nosi.
Ide z kokošmi spat.
Jaje meni sad, a tebi sutra kokoš.
Na jednom gnezdu dve kokoši ne mogu se pogajati.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
A glavu priklonu ni oštar mač ne siče.
Bežati kako ovce pred vikom.
Boj se psa koji mučke kolje.
Crn je kako vrag.
Crn je kao vrag.
Čest zajam kubura.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čuvaj se od uglja potajna.
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Djetlići s jezika ginu.
Došla mu je duša u nos.
Gojit zmiju u njedrima.
Grije zmiju u skutu.
Guja sedmoglava.
Hajduk nosi glavu u torbi.
Iskra mala požar veće krat izvede.
Kade strah, onde sram.
Kako ljuta guja.
Koga je zmija upekla, i gušterice se boji.
Kovač ima klešča, da z rukami v ogenj nejde.
Lupeža kućnog učuvat' se ne možeš.
Muha u paučini ostaje.
Na svako zlo će te slijep vodac dovesti.
Neće grom u koprive.
Nije ovo bez vraga.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Ovčje runce, a vučije srce.
Pas koji laje, ne grize.
Pazin i Ljubljana, istrijanska jama.
Plamen je blizu dima.
Planina gusta (bez hajduka) nije pusta.
Pokriveni ugalj gore žeže.
Popni ludo na visoko, da nogama maha.
Potajni ugljen nagore ožeže.
Prije bi se reklo: reci, pa uteći. A sad valja: uteći, pa reci.
Provukao se kroz iglene ušice.
Pune se puške boji jedan, a prazne dvojica.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Tiha voda brege dere.
U toj travi zmija se taji.
Zla zima.
Zla zmijo.
Zmija о njoj visi.
Bežati kako ovce pred vikom.
Boj se psa koji mučke kolje.
Crn je kako vrag.
Crn je kao vrag.
Čest zajam kubura.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čuvaj se od uglja potajna.
Da te bog sačuva od zla druga i neznana puta, i od kuće kapavice, i od žene lajavice, i od kuje koja mučem kolje!
Djetlići s jezika ginu.
Došla mu je duša u nos.
Gojit zmiju u njedrima.
Grije zmiju u skutu.
Guja sedmoglava.
Hajduk nosi glavu u torbi.
Iskra mala požar veće krat izvede.
Kade strah, onde sram.
Kako ljuta guja.
Koga je zmija upekla, i gušterice se boji.
Kovač ima klešča, da z rukami v ogenj nejde.
Lupeža kućnog učuvat' se ne možeš.
Muha u paučini ostaje.
Na svako zlo će te slijep vodac dovesti.
Neće grom u koprive.
Nije ovo bez vraga.
Okolo, Bogo, u kuću, đavole!
Ovčje runce, a vučije srce.
Pas koji laje, ne grize.
Pazin i Ljubljana, istrijanska jama.
Plamen je blizu dima.
Planina gusta (bez hajduka) nije pusta.
Pokriveni ugalj gore žeže.
Popni ludo na visoko, da nogama maha.
Potajni ugljen nagore ožeže.
Prije bi se reklo: reci, pa uteći. A sad valja: uteći, pa reci.
Provukao se kroz iglene ušice.
Pune se puške boji jedan, a prazne dvojica.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Tiha voda brege dere.
U toj travi zmija se taji.
Zla zima.
Zla zmijo.
Zmija о njoj visi.
Ako je i koljeba, naša je.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Čudo pasa ujedoše vuka.
Dober sused pol živlenja.
Gdje je mir, tu je pir.
Jače je selo od svatova.
Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Na vuka seljani.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Ni gaj bez vuka, niti Bukovica bez hajduka.
Nije samo tvoj Bog.
Postelja i trpeza nema srdžbe.
Prijatelj veli: naše je.
Ptica izvan svoga jata lasno pogine.
Puno malih, jedno velo.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Složna braća kuću grade.
Spodoben se spodobnomu raduje.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Za koga žena nije, onog žena bije.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Čudo pasa ujedoše vuka.
Dober sused pol živlenja.
Gdje je mir, tu je pir.
Jače je selo od svatova.
Kamen na kamen, a čovjek na čovjeka se naslanja.
Moja mati i njegova mati, dvije rođene žene.
Na vuka seljani.
Nema brata dok ne rodi majka, niti ljeta bez Đurđeva danka.
Ni gaj bez vuka, niti Bukovica bez hajduka.
Nije samo tvoj Bog.
Postelja i trpeza nema srdžbe.
Prijatelj veli: naše je.
Ptica izvan svoga jata lasno pogine.
Puno malih, jedno velo.
Pust kokoš do jarka koga, priet če se pak i sloga.
Složna braća kuću grade.
Spodoben se spodobnomu raduje.
Svaka ovca svoje janje hvali.
Za koga žena nije, onog žena bije.
Zaman muž po svih dveri u kuću nosi, ako žena po jednoj ponestri hita.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.

