Portal hrvatskih poslovica

Časti ga (ju), časti!
Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.
Kuma nađena kao i čašćena.
Ne uzdaj se, taste, da te zeti časte.

Čekaj, đevojko, vremena, ne izgubi imena!
Čuvaj, djevo, imena, dosta ćeš imat vremena.
Ćorava cura proklinje ogledalo.
Djevice i lubenice (dinje) trudno (je) poznati.
Djevojačka pamet, rosa na listu.
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Djevojci nikoja haljina ne stoji ljepše od stida.
Djevojka je cvijeće, dokle rodi dijete; kada rodi dijete, uvehne joj cvijeće.
Dobro vino brzo se prodaje, a djevojka brzo se udaje.
Dok đevojka, dur đevojka, kad nevjesta, baš ni s mjesta.
Đe je đevojka, biće i đetića.
Đevojka se svatovima nada, udovica nada i ne nada, stara baba zaista ne nada.
Đevojke rastu ka ' i zelena trava.
Đevojku lice udaje.
Gdje ima djevojaka zaljubljenih, uzalud vrata držati zatvorena.
Kad đevojke nema, dobra je i baba.
Kad đevojku prosim, ljubav ti nosim (u kuću, da budemo prijatelji. U Hrvatskoj reku prosci đevojačkome ocu ili drugome kome od roda).
Kad nejma djevojke, i babu vode.
Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.
Ki prosi (djevojku), vriću laži nosi (bodulska).
Kuća bez djevojke - proljeće bez cvijeća.
Lasno ti je momku i djevojci zagrlit' se pa se poljubit'.
Lijepoj đevojci sreća manjka.
Ne kupuj na proljeće kobile, niti ljubi na sajmu djevojke.
Ništa nije gore no kad se djevojci godine broje.
Poštena djevojka, valjana majka.
Pristaloj curi udaja ne gibi, a sreća kakva bude.
Sirotnoj đevojci sirotni i darovi.
Svaka je dobra devom, no da je vidimo nevom.
Sve mi se to vrti po glavi kao pristaloj djevici udaja.
Sve se smije smilje na bosilje, kano vjerno momče na djevojče, a nevjerno ni da gleda neće.
Tko prije djevojci, njegova djevojka.
U đevojke kolo igra, u đetića ni u um nije.
Udesnoj djevojci hromi svatovi.
Za nevolju babu vode, kad đevojke ne nahode.
Za zlom đevojkom reci dobro, a za dobrom kako ti drago.
Zapovjeđ djevojci, a djevojka mačci, a mačka repu.
Žitni kupac i djevojački otac ne mogu sretni biti.

Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.

Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.
Koja (cura) se vele obazire, slabo kuću nadzire.
Koja se često ogleda, slabo kuću nadgleda.
Koja žena vele grede, malo prede.
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Ofrkuša i poskakuša ne teče kuću.
Po psu i po mački poznaje se stopanjica.
Poštena moma, mirna doma.
Žena drži tri kantuni kuće, a muž četrti.

Ako i prosim, torbe ne nosim.
Drva u šumu nositi.
Er prave: počten glas bolje je dobiti, negoli zlatan pas s prijekorom nositi.
Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.
Mačka, koja nosi zvonce, ne lovi miša.
Maleno je zrno biserovo, al' se nosi na gospodskom grlu.
Ni svi ljudi što gaće nose, ni sve žene što pregaču pašu.
Ovca vuka nosi.
Tog ću zeca uhvatiti, odneti gospodaru, pa ću za nj dobiti.

Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.

Ako i prosim, torbe ne nosim.
Djevojačka su vrata svakome otvorena: mnogo prosi, jedan doma vodi.
Doćerao do torbe (do prošnje).
Kad đevojku prosim, ljubav ti nosim (u kuću, da budemo prijatelji. U Hrvatskoj reku prosci đevojačkome ocu ili drugome kome od roda).
Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.
Ki prosi (djevojku), vriću laži nosi (bodulska).
Ko ćer hoće da dobije, materi valja da se umiljava.
Prosih i prosih, pa jedva sebi.
Suknju nosi, a sirutku prosi: ciganski posao.

Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.

Ako i prosim, torbe ne nosim.
Bolje je i prazna torba neg vrag u torbi.
Ciganska torbica prijekorna večera a poredni ručak.
Ciganski crn obraz, al' puna torba.
Doćerao do torbe (do prošnje).
Đurđev danče hajdučki sastanče, vrlo ti me u nezgodi nađe, ja ne imam što treba junaku: torbu, pušku i tvrde opanke.
Hajdučka majka sto put u torbu, a jedan put iz torbe.
Hajduk nosi glavu u torbi.
Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi.
Ne bije mene torba, već ono što je u torbi.
Podaj ti Ciganinu torbu, a ne kazuj mu puta.
Prazna hvala neće u torbu.
Prosjačka torba svagda je prazna.
Slivnica (u zadar. Kotaru) hajdučka torbica.
U Ciganke je crn obraz, al' je puna torba.