Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Konjske kovati po ledu potkovi.
Broj poslovice u izvoru: 143
Klasifikacija M. Kuusi:
C4h - bez odgovarajućih alata ili dovoljnog unosa nemoguće je utjecati na nešto veliko
Ključne riječi (sinonimi)
Berzomu konju neje treba ostruge.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Da grdne crkve! A bijesnih svetaca! Grdna mjesta za jagnjivo! Ustavite konje da se pusta Boga namolimo!
Gospodarevo oko konja pase.
Hitar konj često posrče.
I muha konja pekne.
Izjela konja trava.
Konj žedan mutne vode ne gleda.
Konja mrtva potkovat’.
Konja plemenita bolje vlada slatka ruka neg' tvrda uzda,
Konja s magarcem ne valja porediti.
Konja valja biti, a vola milovati.
Konja za žveglju dati.
Konjske kovati po ledu potkovi.
Mator se konj ne uči igrati.
Nad sunce svitlosti, nad majku milosti, nad oca prijatelja, nad brata druga, nad konja putnika, nad psa čuvara, nad ženu bremena.
Pazi konja kao prijatelja, a jaši ga kao dušmanina.
Svaki Ciganin svog konja hvali.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Što star dvori, sve konja mori.
Tko konja jaše, otvoreno mu je po groba; a tko ga trči, vas grob.
Tko konja jaše, srce mu trpi.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaje.
Da grdne crkve! A bijesnih svetaca! Grdna mjesta za jagnjivo! Ustavite konje da se pusta Boga namolimo!
Gospodarevo oko konja pase.
Hitar konj često posrče.
I muha konja pekne.
Izjela konja trava.
Konj žedan mutne vode ne gleda.
Konja mrtva potkovat’.
Konja plemenita bolje vlada slatka ruka neg' tvrda uzda,
Konja s magarcem ne valja porediti.
Konja valja biti, a vola milovati.
Konja za žveglju dati.
Konjske kovati po ledu potkovi.
Mator se konj ne uči igrati.
Nad sunce svitlosti, nad majku milosti, nad oca prijatelja, nad brata druga, nad konja putnika, nad psa čuvara, nad ženu bremena.
Pazi konja kao prijatelja, a jaši ga kao dušmanina.
Svaki Ciganin svog konja hvali.
Svekrva se miloj snasi raduje: - Blago mene, evo snahe, evo odmjene! Snaha tiho progovara ispod marame: - Tako vrat ja ne slomila s ove konjine, redom ćemo u planinu svake godine.
Što star dvori, sve konja mori.
Tko konja jaše, otvoreno mu je po groba; a tko ga trči, vas grob.
Tko konja jaše, srce mu trpi.
Ženu, pušku i konja može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
