Portal hrvatskih poslovica
Poslovica
Čija suša, tog i more,
čije polje, tog i grad.
Broj poslovice u izvoru: 1597
Klasifikacija M. Kuusi:
L1c - prirodno pravo, norme ponašanja i vlasništva
Ključne riječi (sinonimi)
Bijaše čast do koljena.
Bogat je, tko je zadovoljan.
Bogat, pak rogat.
Čija suša, tog i more, čije polje, tog i grad.
Čija šuma, onog i zečevi.
Čije je june, onog i uže.
Do tičjega mlijeka.
Do tičjega mlijeka.
Dok je u muža tobolac, žena mu je sokolac.
Ima dukata kao sovrne.
Ima i devojačkog mleka.
Među ženami zlo ubog, gore bogat.
Novac kvari ljude.
Novci (su) trgovci.
Para paru stiče.
Pun je k'o jastog, a slini k'o spuž.
Sadi lozu iz temelja, ženi sina od plemena.
Zapanulo Ciganinu carstvo, pa objesio svog oca.
Bogat je, tko je zadovoljan.
Bogat, pak rogat.
Čija suša, tog i more, čije polje, tog i grad.
Čija šuma, onog i zečevi.
Čije je june, onog i uže.
Do tičjega mlijeka.
Do tičjega mlijeka.
Dok je u muža tobolac, žena mu je sokolac.
Ima dukata kao sovrne.
Ima i devojačkog mleka.
Među ženami zlo ubog, gore bogat.
Novac kvari ljude.
Novci (su) trgovci.
Para paru stiče.
Pun je k'o jastog, a slini k'o spuž.
Sadi lozu iz temelja, ženi sina od plemena.
Zapanulo Ciganinu carstvo, pa objesio svog oca.
Ako je i car. Nije ciganski haračlija.
Bješe mi ga davati, dokle mogah žvakati.
Bog je jak!
Bolje je malo ali smočno, nego mnogo pa nemoćno.
Čija busija, toga i junaštvo.
Čija sila, onoga i carstvo.
Čija sila, toga i pravda.
Čija sila, toga je i sud.
Čija suša, tog i more, čije polje, tog i grad.
Čija šuma, onog i zečevi.
Čije je june, onog i uže.
Čiji je sud, toga je i pravda.
Čiji su mnozi, onoga i bozi.
Di je sila, tu nije razlog.
Gospoda duge ruke imaju.
Gospoda duge ruke imaju.
I muha konja pekne.
Ko ženu sluša, gori je od žene.
Pun je k'o jastog, a slini k'o spuž.
Sila Boga ne moli.
Bješe mi ga davati, dokle mogah žvakati.
Bog je jak!
Bolje je malo ali smočno, nego mnogo pa nemoćno.
Čija busija, toga i junaštvo.
Čija sila, onoga i carstvo.
Čija sila, toga i pravda.
Čija sila, toga je i sud.
Čija suša, tog i more, čije polje, tog i grad.
Čija šuma, onog i zečevi.
Čije je june, onog i uže.
Čiji je sud, toga je i pravda.
Čiji su mnozi, onoga i bozi.
Di je sila, tu nije razlog.
Gospoda duge ruke imaju.
Gospoda duge ruke imaju.
I muha konja pekne.
Ko ženu sluša, gori je od žene.
Pun je k'o jastog, a slini k'o spuž.
Sila Boga ne moli.
Čija suša, tog i more,
čije polje, tog i grad.
Hvali more, drž se kraja.
Isto su oganj, žena i more, a istom riječi ih vezat' niko ne more.
More, oganj i žena, tri najgora zla.
Neko poljem - neko morem, neko vodom - neko gorom, neko u grob - neko u dom.
Ni u moru mjere, ni u Cigana vjere.
Ni u moru mjere, ni u ženi vjere.
Prvi mačići u more skaču.
Žena, vatra, more, ne zna se koje je gore.
Hvali more, drž se kraja.
Isto su oganj, žena i more, a istom riječi ih vezat' niko ne more.
More, oganj i žena, tri najgora zla.
Neko poljem - neko morem, neko vodom - neko gorom, neko u grob - neko u dom.
Ni u moru mjere, ni u Cigana vjere.
Ni u moru mjere, ni u ženi vjere.
Prvi mačići u more skaču.
Žena, vatra, more, ne zna se koje je gore.
