Portal hrvatskih poslovica

Ali ću uskrsnut’, ali poginut’.
Cisto zlato rđa ne uhita.
Kadgod po rugu proso rodi.
Na muci se poznaju junaci.
Ne bi ga iz boba izagnao.
Nisu Turci krumpiri.
Oči vode, a noge nose.

Kadgod po rugu proso rodi.

A ni na svit još se rodil ki bi ženi vse ugodil.
Batina je iz raja izašla.
Bolje bi bilo da sam rodila kamen.
Čovik se sam rodi i sam umre.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? - Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. - A učini ti se kolik vijek? - Učini pope, Boža ti vjera, kao da pasah s gumna u pojatu.
Djevojka je cvijeće, dokle rodi dijete; kada rodi dijete, uvehne joj cvijeće.
Dok se dijete ne rodi, pupak mu se ne siječe.
Kad na vrbi rodi grožđe.
Kadgod po rugu proso rodi.
Kaj se od mačke rodi, vse po miših gledi.
Ne boli ga srce za njim, jer ih nije jedna mati rodila.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Nema ljeta bez Đurđeva danka, niti brata dok ne rodi majka.
Nesrečna je vura bila kad me mati je rodila.
Prije će mati zaboraviti svoje rođenje, nego Bog svoje stvorenje.
Prosjak nije mio ni onome ko ga je rodio.
Rodi mati sina, al' mu ne rodi sreću.
Tresla se brda rodio se miš.

Kadgod po rugu proso rodi.

Aferim je magarcu, kad iz blata iznese.
Ako gaće ne skvasi, ribe ne uhiti.
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli.
Bez alata nema zanata.
Bez muke nema nauke.
Bijesnom nogom tlači slavu.
Bit' na dobru skoku.
Bit’ na dobru skoku.
Bolše sreče neg pameti.
Čudo pasa ujedoše vuka.
Dobro hode!
Dobro vreme čini plodnu zemlju.
Dogovorna je najbolja.
Dolijao!
Eto dobitak.
Gaće ne skvasi, ribe ne uhiti.
Gde je sreča, neje pameti.
Hoće se da ti postelja dobro rodi.
Hoće se da ti postelja dobro rodi.
Ide na sva jedra.
Kadgod po rugu proso rodi.
Lovcu nije vazda u loncu.
Lud mudrom zavidi.
Na dobro ne budi lin.
Narugao bi se svetijem Antunom.
Našla je slika priliku.
Pala mu je sjekira u med.
Pamet caruje, a snaga đubar kida.
Plače gora za majstora.
Plašljivi kući dolaze.
Podrani i vidjet' ćeš, nastoj i naćeš.
Pred zoru se mrzne.
Prosih i prosih, pa jedva sebi.
Prvi mačići u more skaču.
Prvi se štenci u baru bacaju.
Složna braća kuću grade.
Tko ne riskira, ne profitira.
Tko prvi, njegova djevojka.
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Tko se zadnji smije, najslađe se smije.
Tko umije, njemu dvije.
U veliku blatu velike se ribe love.